Reizdanje albuma Šumskog “Ronioci” na Zvuku Močvare
Močvarni tim je od 20.-26.10.2024. sudjelovao u treningu transformativne suradnje u organizaciji Col·lectiu Eco-Actiu (Ulex) u Cal Vidalu u Kataloniji, Španjolska. Trening se održao u bivšoj tekstilnoj koloniji Colonia Vidal koja danas funkcionira kao samodostatna zajednica te uključuje školu, muzej, vrtove i bivše smještaje za radnike koje zajednica Vidalia danas koristi za stanovanje i rad. Cal Vidal je uvršten na popis zaštićene arhitektonske baštine Katalonije.
Osmero članova URK-a koji se u svom radu bave edukacijom cijeli su tjedan proveli radeći uz dvije facilitatorice i voditeljice radionice iz aktivističke organizacije Ulex. Kroz trening smo vježbali vještine davanja i primanja kritike, stvaranja sigurnog i otvorenog prostora/atmosfere, analizirali smo probleme u komunikaciji i dobili alate za rješavanje tih problema. Možda najvažniji element treninga bio je ekstenzivan rad na upravljanju zadacima i procesima, a bitno je spomenuti i da su naše voditeljice facilitirale i organizacijsko mapiranje, što nam je bilo od velike važnosti.
Zahvaljujući ovom treningu, spremni smo za nove suradnje i još bolji program i aktivnosti kluba Močvara u 2025. godini.


Pitanja postavljala: Anita Ulovec
Na pitanja odgovarali: Leo i Medo
Ususret koncertu 16.1., razgovarali smo s članovima Pomelo Chess Society benda. U nastavku pročitajte što su nam podijelili i što nam spremaju za svoj skorašnji koncert u Močvari.
U člancima raznih portala piše kako je vaš bend nastao iz zajedničke ljubavi prema egzotičnom voću, šahu i rocku nakon raspada nekih bendova u kojima ste ranije svirali. Što to znači; sreli ste se na tržnici ispred štanda s agrumima i dogovorili da ćete osnovati band? Kako ste vas trojica zapravo “kliknuli”?
Leo: Glavna premisa je bila da svaki član benda mora imati istančano nepce za citrusne plodove te i u najgorim slučajevima overdosea razaznati pomelo od grejpa i sl. To se ustanovilo istinitim za svu trojicu, a izvorna priča jest ta da smo Polo i ja završili s bendom Pe Kun te odlučivši stvoriti nešto novo, nešto ludo i naletili na bezvremešnog basistu Medu u Palachu na nekom random jam momentu. Nastavak priče je ovo danas.
Kada bi svaki instrument u vašem bendu bio šahovska figura, koji bi bio kraljica, koji skakač, a koji podmukli pješak?
Leo: Podmukli pješak bi svakako bio Polo na bubnjevima budući da uvijek krene lagano, a završi premazan svim mastima kada dođe na zadanu razinu te zamijeni pijuna drugom figurom sukladno trenutnoj inspiraciji. Medo (bas) i ja (gitara, synth) smo definitivno dvije kule koje imaju ravnu liniju makljaže decibela dok kraljice i ostale figure ne manifestiramo u našoj tmurnoj incel zajednici.
Postoji li neko mjesto (klub/prostor/ili sl.) gdje biste voljeli nastupiti u budućnosti?
Medo: Nemamo neke posebne preference, ali najveći gušt nam je odraditi gig u nekim kultnijim klubovima tipa Palach, Močvara, MKNŽ. Što se tiče festivala, svakako bismo voljeli da se dogodi nastup na Exitu budući da se radi o jednom od vodećih festivala u regiji.
Da je vaša glazba šahovsko otvaranje, bi li bila više kao divlji Damin gambit ili metodična Sicilijanska obrana, i zašto?
Leo: Svakako damin gambit budući da žrtvujemo životnu energiju poznih godina za pola sata demoniziranja stejđa.
Što slušate u slobodno vrijeme?
Medo: U zadnje vrijeme: Chui (zadnji album) i Nemeček od domaćih, Trioscapes, Three Trapped Tigers od stranih i ono što se nikad ne gasi: The Physics House band i Tool.
Leo: Kemal Monteno, Hari Marta Hari i Zorica Kondža.

Možete li izdvojiti neki dosadašnji nastup koji vam je najdraži i zašto?
Medo: Definitivno INmusic festival 2022. godine. Svirali smo na hidden stage-u u super terminu, prijem publike je bio sjajan od početka do kraja. Naime, ima jedna zanimljiva stvar vezana uz taj koncert. Trebali smo svirati sat vremena, a mi smo u tom trenutku imali materijala tek nekih pola sata. Stoga smo mjesec i pol dana prije INmusica udarnički radili na novim pjesmama kako bismo popunili satnicu. Ispalo je odlično! Trud se isplatio, a pritom smo i stvorili temelji za naš drugi album: En Passant.
Imate li neke rituale ili običaje prije nastupa?
Leo: Ritual je taj da se posvađamo oko najnevažnije sitnice, onda taj gnjev preusmjerimo na live izvedbu te na kraju u bekstejđu doživimo klimaks s brojnim obožavateljicama što donose razne miraze za vrhunski spektakl koji priredimo
Tko su neki od vaših glazbenih uzora i kako su utjecali na vaš rad?
Medo: Pa ne bih ih baš nazvao uzorima, više su to neki utjecaji. Od najranije mladosti: Iron Maiden, AC/DC, Metallica, Black Sabbath pa kasnije Dillinger escape plan, Mars Volta, Mr Bungle, Tool, Hella, Lightning bolt, Don Caballero. Dobar dio tih bendova slušam i danas.
Leo: Klinci s ribnjak
Koja vam je najdraža stvar sa zadnjeg albuma i zašto?
Leo: Endogado definitivno jer je skroz nepovezana s ostatkom albuma kao i cijelom diskografijom. Nekakav hibrid Tangerine Dreama, Pet Shop Boysa i Floyda koji se proteže kroz sedmominutno transcendentno putovanje i nudi odgovore na sva životna pitanja.
10. Što možemo očekivati od vas u Močvari?
Medo: Kao i na svakom našem koncertu žestoku svirku i odličnu zabavu.
Leo: Lifecoaching koji uključuje besplatno savjetovanje za boljitak na području karijere, ljubavi te samoaktualizacije.
Ekipa koja je s njim drugovala i stvarala znala je kako se Franko već duže vrijeme bori protiv zloćudne bolesti koja ga je gotovo prikovala za krevet i zbog koje je morao prisilno usporiti tempo svog inače dinamičnog i produktivnog života.
Mogli ste ovih dana u prisjećanjima na njega pročitati kako je objavio 12 knjiga, održao 65 samostalnih i ohoho skupnih izložbi, glumio u devet profesionalnih predstava te izveo gotovo stotinu što samostalnih što skupnih performansa. Umjetnost ga je vodila širom svijeta a, uz Hrvatsku, najveći odjek su njegovi radovi ostavili u Japanu, toj dalekoj i egzotičnoj zemlji koja obožava individualce i čudake, gdje su o njemu snimili i kraći dokumentarni film.
Posljednjih desetak godina okupio je oko svoje karizme jednu takvu grupicu specifičnih osobenjaka te su u Splitu osnovali udrugu za promicanje eksperimentalne umjetnosti DADAnti čiji je on bio, eto, doživotni predsjednik. Neki su se nad njihovim radovima zgražali, neki ih slavili no njihov prkos i autsajderski status nisu mogli ostati nezapaženi. Upravo s tom ekipom, Franko je često bio i gost Močvare nastupajući u sklopu našeg programa KUM (Kazalište u Močvari) sa začudnim poetskim performansima ili u sklopu slem večeri poezije na kojima se nikad nije natjecao već je obnašao dužnosti (su)organizatora i predsjednika žirija.
Dok su Zagreb i Split redovito ratovali tijekom sportskih derbija, ovi umjetnički susreti nisu u sebi nosili natjecateljski, agresivni naboj iako se pamti i slemerski raskol nakon prvog državnog prvenstva i sraz dalmatinske drčnosti i purgerskog ponosa kojih nije nedostajalo. No, u mlakoj i punoj žabokrečine kulturnoj atmosferi hrvatske kulturne scene, ekscesni tipovi poput Franka i njegovih DADAnti legionara dobrodošli su vjetar osvježenja bez kojeg će ista ta scena biti neopisivo dosadnija i učmalija.
Napisao bih mu, kao mnogi drugi, “Barba, počivao u miru” no znam da nikada nije volio mir i dosadu stoga umjesto patetičnog oproštaja, citat Frankovog duhovnog dade Tristana Tzare:
Koje dobro su nam donijele filozofske teorije? Jesu li nam pomogle napraviti malen korak naprijed ili natrag? Što je naprijed, a što iza? Jesu li promijenile naše oblike preziranja? Mi jesmo. Mi se svađamo, raspravljamo, mi se uzbuđujemo. Ostalo je bezobrazluk. Ponekad ugodan, ponekad pomiješan sa malo dosade, močvara idiotizirana humcima umirućeg žbunja.
Fotografirala Nives Milješić, 7.5.2014.: Franko Bušić i Jurica Ivčević Žorž, pjesnički derbi DADAnti Split
Vs. Zagrebački slemeri.
Močvara je ponosna što je dio ovog putovanja od 2022, a zahvaljujući podršci Liveuropea bili smo u mogućnosti ugostiti preko 150 europskih glazbenika iz gotovo svih europskih zemalja. Neki od njih sada brzo osvajaju međunarodnu pozornicu, a mi smo počašćeni što smo bili dio njihove priče.

Liveurope je također bio ključan u podržavanju umjetnika iz Hrvatske u pokretanju njihovih međunarodnih karijera i povezivanju s novom publikom izvan granica. Među našim izvođačima koji su imali korist od Liveurope podrške u zadnjih 10 godina su:
Lovely Quinces, Kozmodrum, Egoless, Elephant & The Moon, Shin, And the Kid, Punčke, Sara Renar, Baden Baden, Jonathan, Irena Žilić, Žen, Luul, Chui, Flip Flop Fatality, Pi, Svemirko, Nemanja, Tus Nua, Eine, Porto Morto, Seine, What Lies Beyond, Mapalma, Šumovi Protiv Valova, Pseća Plaža, Neon Wife, Maali, Peki Pele, Seed Holden, Neon Lies, Pocket Palma, Kommoda, Ki Klop, Sfumato, Vojko V, Dead Dog Summer, Bad Daughter, Fran Vasilić, Čuvarkuća, Trophy Jump, IDEM, Đutko i Plodovi zemlje, Klinika Denisa Kataneca, Cura i Dečko, Balkalar, Porazium, How Yes No, Mate Ponjević, MAR, TereT, Baby Lasagna, Tandara

Liveurope je u svojem desetogodišnjem postojanju podržao oko 5000 koncerata glazbenika iz 40 europskih zemalja. Zbog njegove podrške zabilježen je porast od 63 % kod odlaska mladih bendova na inozemne turneje, dok je za 30% porastao i broj bendova koji pjevaju na materinjem jeziku.
Broj članova platforme gotovo se udvostručio u 10 godina: s 13 mjesta u 2014. na 24 mjesta u 24 zemlje danas, od kojih je jedna i naša 🙂
Zanima vas više?
Posjetite https://liveurope.eu/2024 za cijelo izvješće.
Pročitajte intervju koji smo proveli s Liveurope koordinatorom: https://mochvara.hr/intervju-povodom-10-godina-liveuropea/
Napisao Močvarni volonter: Dario Štefek
Datum koncerta: 14.10.2024.
Post-black metal pročišćenje u Močvari, vjerujem, za još ponekog melankolika osim mene, pružio je njemačko-austrijski trio izvođača potpisanih za njemačku izdavačku kuću Art of Propaganda koja od 2004. godine okuplja autore iz ekstremnometalskog spektra žanrova od kojih ste, osim za Ellende, Grozu ili Servant možda čuli za/nabasali na Harakiri for the Sky, Anomalie, Karg i Bølzer (sada potpisani u izdavačkoj kući Lightning & Sons) između slušanja klasičnog, suhog i hladnog black metala jer ovi momci su sve samo ne navedeno i djeluju osvježavajuće prema žanru koji, osim nekoliko većih imena, često stereotipno nije komercijalan.
Ipak, najsličniji klasičnom izričaju unutar žanra je „Servant“ iz Hann-a (Njemačka) koji iza sebe ima 3 puna albuma i jedan demo album, a svojim nastupom su poprilično zainteresirali močvarnu publiku te ih pripremili za idući sastav na repertoaru – Grozu.
„Walmart Mgla“/“Budget Mgla“ i ostale pošalice bačene u smjeru Bavaraca koji, osim potpuno prekrivenih lica, s voljenim poljskim glazbenim nihilistima ne dijele previše te čak štoviše, zvuče životno-potvrđujuće što je postignuto izmjenama urlanja, čistih vokala te zavijanja uz vrlo melodičnu instrumentalnu pozadinu i cjelokupnu kompoziciju. Iza njih su 3 puna albuma te su, prema reakcijama publike, bili „headliner“ prije „headlinera“, a tko god je tad krenuo ispuštati prikrivene egzistencijalne tlapnje, nije bio spreman za val istog pokrenut, za mnoge, glavnom atrakcijom večeri – Ellendeom.
Digresija:
Posebnost zvuka većine prethodno spomenutih izvođača je u pokrivanju teških, misterioznih i mračnih tema koje odležavaju u zakutcima ljudskog uma, poput: besmisla, smrti, samoubojstva, osobnih tragedija i sveopćeg značenja života u sinergiji s vrlo progresivno melodičnim sviranjem i vokalizacijom koja rađa iznadprosječno poetski i romantičarski ugođaj čežnje, pomirenja sa najtežim stvarnostima života te konačnim prihvaćanjem odustajanja.
Vraćamo se na koncert.
Ellende je post-black sastav iz Graza koji postoje još od 2011. godine te je iza njih 5 punih albuma od kojih treba posebno izdvojiti ovogodišnje reizdanje drugog albuma „Todbringer“ pod nazivom promijenjenim u „Todbringerin“ što je vidljivo i preko naslovnice albuma na kojoj ženski kostur krvlju zalijeva gljive. Do promjene je došlo zbog legalnih problema s njihovim bivšim studijem koji im je uskratio prava nad prvotnim materijalom i može se reći da trebamo biti zahvalni na toj situaciji jer nam je Ellende vratio dodatno ispoliraniji finalni rezultat. Valja napomenuti kako je bend zapravo samostalni rad frontmena i multiinstrumentalista pod inicijalima L.G. koji je također odgovoran i za naslovnice albuma (ulje na platnu). dok su ostali članovi benda tu samo za izvedbe uživo.
Ellende kao pojam na srednjegornjonjemačkom znači „prognanik“, u smislu, „iz vlastite zemlje“, a u modernom smislu „mizeran“ ili „jadan“. Atmosfera tijekom koncerta je bila nabijena i pojačavana iz pjesme u pjesmu uz bis. Vidi se da su članovi vrlo predani u izvedbi, a pogotovo L.G. koji je postojanim vriskovima i urlicima čupao sirovu emociju iz naizgled, zraka. Publika je s velikom pozornošću popratila koncert makar se u Močvari moglo pronaći dosta mjesta i na visini koncerta.
To prazno mjesto bi se moglo popuniti u bližoj budućnosti s obzirom na to da post-black polako prodire prema sve većem broju publike kojoj je sve već postojeće lagano dosadilo.
Odlična i katarzična večer kvalitetnog black metala.
Pitanja postavljala: Laura Tandarić
Na pitanja odgovarao: Fernando Bittencourt Hersan
S engleskog prevela: Martina Glumac (Volontiram u Močvari)
Liveurope je platforma Kreativne Europe koja u svrhu poticanja mladih bendova okuplja 24 alternativna europska kluba. Močvara je član Liveuropea od 2022. godine i od tada smo uz njegovu pomoć u klub doveli već preko sto mladih europskih bendova! Osnovan 2014. godine, Liveurope već 10 godina potiče promoviranje mladih glazbenih nada i tako domaćoj publici otkriva nove bendove iz cijele Europe. Povodom okruglog rođendana, popričali smo s Fernandom, trenutnim koordinatorom platforme.
Bok, Fernando! Za početak, našim čitateljima koji još ne znaju što je, ukratko opiši Liveurope i njegovo funkcioniranje.
Liveurope je inicijativa koja podržava klubove u njihovom radu na promicanju europskih glazbenika u usponu. Putem progresivnog financijskog mehanizma bonusa i EU oznake kvalitete, pružamo poticaje za klubove da preuzmu više rizika u bukiranju novih umjetnika iz svih krajeva Europe. Prolazi sve, irski reperi, mađarski death metal bendovi, flamenco pop zvijezde iz Španjolske koji ovako dobivaju dodatne prilike za razvoj karijere izvan svojih granica zahvaljujući europskom javnom novcu.
Liveurope slavi 10 godina u 2024. godini! Koja su postignuća na koja ste najviše ponosni?
Uskoro ćemo postići veliku prekretnicu ove godine — 5000 koncerata podržanih u 10 godina! Ovi su koncerti obuhvatili nevjerojatno raznolik raspon talentiranih glazbenika u svim žanrovima koji su predstavljali 40 europskih zemalja na četiri strane kontinenta.
Među nekima od nevjerojatnih glazbenika koje smo podržavali kad su počinjali, a trenutno imaju vrlo uspješne međunarodne karijere, mogu se izdvojiti Christine and the Queens, Rosalia i MØ, da spomenem samo neke. Povrh toga, naša obitelj kultnih glazbenih klubova također je rasla tijekom godina. Kad smo počeli 2014. godine, okupili smo 13 klubova. Danas smo blizu udvostručenja tog broja, s 24 mjesta u 24 europske zemlje.
Odakle je došla ideja za osnivanje Liveuropea? Recite nam nešto o povijesti platforme.
Sve je počelo sa željom osnivačkih klubova za bližu suradnju. Dijelili su isti izazov: većina njihovih događanja bila je ispunjena lokalnim i anglosaksonskim izvođačima i bili su nestrpljivi da na svoje pozornice dovedu više umjetnika s neistraženih europskih teritorija. U to vrijeme nije postojalo ništa poput naše platforme u glazbenom svijetu i bila je to prava lutrija. Deset godina kasnije, jasno je da se riskiranje isplatilo i Liveurope se danas smatra uspješnom pričom programa Kreativna Europa. Prošle godine naši su klubovi, uključujući Močvaru, bukirali u prosjeku 46% više novih europskih izvođača u odnosu na vrijeme prije pridruživanja platformi i očekujemo da će taj broj ove godine biti još veći.




Koji su budući izazovi za Liveurope i glazbeni sektor općenito?
Promicanje europskih glazbenika u usponu danas je puno riskantnije nego prije deset godina. Troškovi produkcije i turneja eksplodirali su nakon inflacijske krize, a klubovi ne mogu jednostavno povisiti cijene ulaznica kako bi to kompenzirali ako žele održavati koncerte dostupne svojoj publici. Postoji paradoks u kojem velike turneje i multinacionalni glazbeni operateri uživo ostvaruju rekordne prihode, dok klubovi koji samostalno organiziraju programe imaju manje manevarskog prostora u svom kuriranju zbog financijskog pritiska. U tom kontekstu, naš izazov nije samo nastaviti podržavati klubove da preuzmu programske rizike i ulažu u sljedeću generaciju europskih glazbenika već i proširiti platformu i povezati još više koncertnih prostora u različitim dijelovima Europe.
Imaš li neke savjete za glazbenike koji žele ići na turneju uz podršku Liveuropea?
Nekoliko stvari koje padaju na pamet:
Savjet 1: započnite s dobrim starim istraživanjem
Prije svega: provjerite ispunjava li vaš bend uvjete za Liveurope podršku (ovdje!). Zatim se zapitajte: koja bi mjesta i zemlje bile najbolji početak za promociju vaše glazbe?
Savjet 2: koristite svoju mrežu
Možda poznajete nekoga tko bi vas mogao izravno upoznati s jednim od naših bukera. Ako ste prije svirali u jednom od Liveurope klubova, odlična je ideja zamoliti ih da vas povežu s drugim mjestima.
Savjet 3: budite pametni u svojoj strategiji kontaktiranja klubova
Kada kontaktirate naše klubove, javite se pojedinačno s personaliziranom porukom (možete upotrijebiti ovaj obrazac). Također znamo da klubovi vole primiti linkove na snimke i sessione uživo kako bi stekli bolji dojam o vašoj svirci. Na kraju, ne zaboravite spomenuti jeste li u prošlosti već odsvirali koji koncert uz podršku Liveuropea.
Kakvi su planovi Liveuropea za budućnost?
Naš glavni prioritet ostaje širenje platforme kako bismo povezali još više mjesta istomišljenika i podržali još glazbenika da krenu na turneju. Također ćemo nastaviti poticati suradnju i rasprave o ključnim pitanjima koja utječu na glazbeni sektor i društvo, kao što su radni uvjeti, rodna ravnopravnost i ekološka održivost. 2023. bila je klimatski najtoplija godina ikada zabilježena i idemo prema točki s koje nema povratka. U tom kontekstu, želimo potaknuti glazbenike da daju prednost kopnenom prijevozu tijekom turneja, naravno, uzimajući u obzir društvene i geografske razlike u Europi. Osim toga, glazba može igrati snažnu ulogu u podizanju svijesti i pokretanju promjena. Postoji mnogo inspirativnih primjera akcija iz naših klubova koje se potencijalno mogu pojačati ili ponoviti u drugim regijama.
Više o Liveuropeu možete saznati na njihovoj službenoj stranici: https://liveurope.eu/
Napisala Močvarna volonterka: Anita Ulovec
Iako se za četvrtak kaže da je mali petak, Močvara se, nažalost, nije dupkom napunila. Međutim, publika koja je došla na koncert bila je nagrađena odličnom atmosferom koju bend s pozornice šalje kroz vokal i živu iz toplomjera – energičnu i nasmijanu Mancu Trampuš. Zaljuljali su se kukovi i zanjihale glave u svim redovima u publici, nije bilo čovjeka koji je rezignirano stajao tijekom koncerta dok smo slušali neke od hitova ovog svježeg benda kao što su: “Nema na čemu”, “Sonce pomaranča”, “Late for the party”…
Koala Voice proveli su nas kroz lagane indie ritmove u kojima smo se poželjeli držati za rukice i milo se gledati, a zatim nas razbudili ubrzavajući ritmove i vodili nas sve do vrhunca koncerta s agresivnijim rock riffovima i ponekim punk-a-like vriskovima tijekom kojih smo počeli skakati i mlatiti glavama te pratiti mahanje duge kose i žustrih ritmova bubnjeva koji su nam slali gospoda Prašnikar i Holc. Odličan spoj publike i benda u masu koja jednostavno – uživa u glazbi. Pjesme su se nizale jedna za drugom, bez nepotrebnih duljih stanki ne dopuštajući publici da se umiri ili da se raspoloženje spusti – pičimo dalje – čulo se s pozornice. Bend je jako lijep primjer timskog rada, uigrani, nekoliko pogleda i sve se zna: koja pjesma ide dalje, kad se pije voda, koliki je prostor pozornice i koliko kretanja ona dopušta, kratka interakcija s publikom nakon svake pjesme tako da se održi i potakne angažiranost.
Nakon koncerta, nastala je gužvica ispred merch štanda – tražile su se Koala čarape, vinyl ploče i majice. Pohvala publici jer osim koncerata, ovo je još jedan od načina kojim podupiremo i podržavamo daljnji rad (naročito mladih) bendova.
Sljedeći nastup benda je 18. listopada u Kinu Šiški koju će, ne sumnjam, Koala Voice napuniti i užariti — cehck it.
Datum koncerta: 26.9.2024.
Video: Jahvo Joža / SubsiteTV
Nova knjiga stripova kultnog zagrebačkog umjetnika. Igor Hofbauer, ilustrator i strip autor, jedan je od najznačajnijih i najoriginalnijih hrvatskih umjetnika.
Počevši kao kućni ilustrator Močvare, kojoj je svojim originalnim plakatima, naslovnicama programskih knjižica i uređenjem prostora osigurao status kluba s jednim od najboljih svjetskih vizualnih identiteta, Igor se razvio u mnogim pravcima – od ilustriranja knjiga, časopisa, omota ploča, pa do kompleksnih stripova. Nakon nekoliko njegovih knjiga objavljenih u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj i Kanadi, njegova nova knjiga stripova spada među očekivanija izdanja godine te je ona Močvarino treće izdanje s njegovim radovima (prethodna dva su knjige Mister Morgen i Grimizna laguna). Nova knjiga „Doberman“ neobičan je hibrid između stripa i plakata koji se bazira na nekim grotesknim, bizarnim situacijama života Zagreba kakvog se autor prisjeća iz 80-ih te predstavlja omaž zagrebačkoj subkulturi. Mnogi dijelovi ove knjige autorova su reminiscencija na programske knjižice kluba Močvara koji svojim radom posljednih 25 godina i simbolizira tu subkulturu.
Pitanja postavljala: Anita Ulovec
Na pitanja odgovarala: Manca Trampuš
Jednu od recenzija vašeg najnovijeg albuma autor počinje ovako: “Tko još nije čuo za bend Koala Voice, ne zna što propušta…”. Postoji li neki određeni trenutak ili inspiracija iza njega koju biste mogli podijeliti s nama?
Moja inspiracija je bila napraviti svojevrsnu glazbenu “razglednicu/postcard”. Otuda dolazi naslov. Kao i potpis.
Srdačan pozdrav,
Auf Wiedersehen!
Koala Voice
Koji su ključni motivi ili emocije koje ste željeli prenijeti svojim najnovijim albumom?
Tijekom pisanja i stvaranja albuma nismo unaprijed određivali koje emocije želimo prenijeti. Pjesme koje stvaramo izražavaju nas i osjećaje koji nas okružuju u životu u to vrijeme. Ali, nakon prvog slušanja našeg novo snimljenog albuma, pomislila sam, wow, ovo je naš naj “feel good” album, jedan od onih albuma koji vam podižu raspoloženje. Mislim da ima dosta pozitivnih poruka, uz motive ljubavi i zahvalnosti.
Postoji li pjesma na albumu koja za vas ima posebno značenje/koju posebno volite i zašto je to tako?
Jako mi je draga Tebe imam rajši od drugih. Ne znam zašto točno, ali nekako mi se sviđa kombinacija iskrenosti i ispovijedi, ali ne na onaj klasičan “in-your-face-volim te” način, nego malo drugačije; sviđaš mi se više od drugih 😉
Imate li kakve rituale prije nastupa ili praznovjerja koje uvijek slijedite prije izlaska na pozornicu?
Rekla bih da je dio našeg rituala pisanje setliste koju nikada nemamo u potpunosti pripremljenu unaprijed. Odlučujemo što ćemo svirati netom prije koncerta. Prije izlaska na pozornicu, naravno, nikada ne izostaje obvezni “fist bump”.
Koje je najneočekivanije mjesto/trenutak na kojem ste ikada pronašli inspiraciju za tekst pjesme?
Hm…pa npr. ideju za Sonce pomaranča dobila sam dok sam se vozila u autu, u trenucima kada je zalazilo najnarančastije sunce koje sam ikada vidjela.
Kad biste mogli pretvoriti jednu od svojih pjesama u film, koja bi to pjesma bila, kojem bi žanru pripadala i tko bi igrao glavnu ulogu?
Uu, voljela bih da se Nema na čemu pretvori u neki old school sci-fi film. Neka ta neobična atmosfera, varijanta vanzemaljski bar s čudnim bendom na bini, kao u filmovima Star Wars. Pretpostavljam da bi Mel Gibson tada igrao glavnu ulogu?
Kad biste mogli surađivati s bilo kojim glazbenikom ili bendom za neki poseban nastup, tko bi to bio?
Odgovor na ovo pitanje ponavljam već nekoliko godina, evo i trenutno slušam njihov album u pozadini. I odgovor je još uvijek “on point”. Bilo bi mi sjajno raditi s Gorillaz.
Kako izgleda vaš kreativni proces u studiju? Tko u bendu donosi najviše ludih ideja, i kako odlučujete što ostaje, a što ide u koš za smeće?
Svaki album do sada je napravljen na malo drugačiji način. Ovaj put smo, početkom 202godine, imali rezidenciju u kojoj smo jammali; svirajući, slušajući, skupljajući ideje. Ono što cijenim u našem procesu je to što svatko može dati ideju! Na jammovima smo izmjenjivali instrumente koje obično sviramo, a ideje za tekstove također su dolazile od nas četvero. Kasnije smo strukturirali te ideje i snimili pjesme u studiju “Transformator” u Ljubljani sa Zvonom Kukecem.
Zamislite da sastavljate ultimativni “Koala Voice Tour Survival Kit”. Koje biste tri stvari uključili u njega?
Ručnik, humus, gitara.
Što nam spremate za koncert u Močvari?
Koncert u Močvari posljednji je prije završetka turneje “Auf Wiedersehen”! Ta svirka nama svakako znači nešto posebno, nadamo se dobroj zabavi. Svirat ćemo pjesme sa svih 5 albuma, i veselimo se jer već duže vrijeme nismo bili u Zagrebu!
Trnjanska struga 34,
10000 Zagreb
Šank radi svakim danom od 17 sati, neovisno o programu u klubu.
Udruženje za razvoj kulture “URK” je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.