Pričat ću vam o koncertu Stelle Burns koji se održao predzadnji dan mjeseca ožujka, godine 2025. Ne mogu se pohvaliti da slušam americanu. Čista znatiželja me ponukala da se dovučem do Močvare u nedjelju oko 9 sati navečer, na kraju vikenda u kojem se kazaljka na satu pomaknula na ljetno računanje vremena što ujedno znači i da ću sljedeće jutro, na prvi radni dan u tjednu, spavati punih sat vremena kraće!
Pedesetak ljudi od kojih se sastojala publika je pljeskom, zviždanjem i kako je večer odmicala, sve glasnijim i češćim woohoooo nagrađivala ove glazbenike. A oni su, tako skladno, mirno, bez ikakve treme i nervoze, prebirali po svojim instrumentima i pjevali.
U jednom trenutku, Gianluca (frontmen) skida šešir, govori kako je vruće… uskoro dolje ide i sako i pjeva, komunicira s publikom, pokušava nas vidjeti kroz reflektore, kratko predstavi svaku pjesmu i nagrađuje sve prisutne jednim smješkom za koji bi bake rekle – “da nema uši otišao bi mu oko glave”.
Pjesme su nas jednostavno, neodoljivo i tako prirodno nutkale da krenemo cupkati, s jedne noge na drugu, zaljuljali se kukovi, malo guza, ritam klizi uz kralježnicu sve do ramena gdje se spaja sa klimanjem glave. Čak se i pomalo natječemo tko će jače zapljeskati i zazviždati na kraju svake pjesme. Neka topla energija silazi s pozornice među nas, neki prilaze bliže pozornici, poneki vade mobitele pa kratko snimaju, ali svi slušamo, zajedno. Sudjelujemo i uživamo.
I TO je ono zbog čega je glazba divna, povezani smo, otkrili smo novi bend, novi žanr, malo zaplesali, popili koju pivu, podružili se, sreli ljude koje znamo iz viđenja jer smo ih vidjeli već na nekim koncertima.
A stvaralaštvo ovih kvalitetnih glazbenika, inspirira i nas koji volimo stvarati pisanjem da napišemo pokoju riječ i podijelimo svoje doživljaje s vama, pa tako niču izvještaji s ovog koncerta koje možete pročitati ovdje i ovdje.
Ako još niste, pročitajte intervju koji je složen prije koncerta jer ćete kroz njega malo bolje upoznati iznimno dragog Gianlucu, frontmena ovog cool benda i dragi ljudi, IDITE NA KONCERTE, sami (iako na koncertima nikada niste sami), s frendovima, bakama, djecom, očevima, partnericama, ljubavnicima, susjedima. Budite jedan od razloga što glazba živi i raste i rastite i vi s njom.
