U srijedu, 26.2., u Močvaru stiže Mark Mrakovčić koji će nas uvesti u svoj svijet garažnog indie rocka, psihodeličnog popa i grungea. Popričali smo s Markom ususret koncertu i saznali odakle (iz garaže) i kako (ne trošiti odmah svu zaradu na uživanje!) se može krenuti i napredovati u poslovno/glazbenom svijetu, o tome kako su networking i kontinuirano produciranje ključni sastojci za dobar vjetar u leđa i još svašta nešto. Više u nastavku, izvolite!
Pitanja postavljala: Anita Ulovec
Na pitanja odgovarao: Mark Mrakovčić
Možeš li nas odvesti na početak tvoje glazbene karijere? Kako si se prvi put uključio u svijet glazbe i što te je inspiriralo da se profesionalno baviš njome?
Imali smo 14 godina, uspjeli smo nagovoriti roditelje da prepolove već ionako malu garažu i daju nam je na korištenje. Nakrcali smo ju improviziranim instrumentima i pojačalima. Umjesto prvog postolja za mikrofon imali smo nekakvu kontrapciju sklopljenu od drške za metlu i puno selotejpa. Počeli smo svirati i ubrzo i snimati, prvo sebe, a kasnije i bendove-frendove. Naplata je bila u gajbi pive, jednom i u sušenim kobasicama. S vremenom su ljudi počeli sve više snimati pa smo mogli malo i uložiti u opremu.
Postoji li neka pjesma s albuma Breeding Black Sheep koja ti posebno znači i zašto?
Neke pjesme s Breeding black sheep su jako stare, nastale su u gore spomenutoj garaži i jako su mi drage jer me podsjećaju na to vrijeme. Tinnitus je tada bila lagana akustična stvar i za spot sam snimio svog tadašnjeg psa kako provodi dan. Brat Tony, koji je ujedno i bubnjar u bendu, nedavno je pronašao taj video. Novije stvari s tog albuma sam snimao u kući u kojoj smo živjeli s frendovima, u kojoj sam godinama imao studio i najbolje tulume ikad. Ubrzo nakon toga smo morali iseliti i kuća je srušena. Iako kratak, album me podsjeća na različita razdoblja iz života.
Sada si dio indie scene već neko vrijeme – kako bi opisao evoluciju hrvatske indie glazbe tijekom svoje karijere?
Svaka scena sa sobom nosi određene trendove i to se mijenja kroz godine. Ali, uvijek ostaju oni najustrajniji opsesivci, bez obzira na žanr. Ono što dosta razlikuje “indie scenu” od “mainstreamovske” jest i to da je sastavljena uglavnom od prijatelja. A čini mi se da frendovi više utječu jedni na druge od poslovnih kolega. Druže se, zajedno odrastaju i zajedno se mijenjaju. Imam i dojam da je u jednom trenu kod nas ipak ta scena postala vidljivija, vjerojatno zbog muzičkih portala.
Postoje li (i koji su) neki izazovi s kojima si se susreo kao hrvatski umjetnik, kako u stvaranju, tako i u prepoznavanju izvan lokalne scene?
U stvaranju uvijek postoje izazovi. Naprimjer, ja uvijek imam želju da nešto zvuči svježe i neopterećeno, a imam osjećaj kao da ta želja upravo ubija svježinu i neopterećenost pa je uvijek potreban reset svih namjera. Izazovi bivanja izvođačem ovdje su mnogi, uglavnom financijski, zato i snimam druge. Želim biti u mogućnosti raditi nešto što je usko vezano za glazbu, ali i imati za režije. Izvan lokalne scene niti ne očekujem prepoznavanje.
Kao producent, preferiraš li raditi u određenim žanrovima, ili voliš eksperimentirati s različitim glazbenim stilovima?
Nemam određeni žanr koji najviše volim snimati i raditi, u nekima se bolje snalazim, u nekima slabije. Volim eksperimentirati s novim žanrovima i tehnikama i uvijek pokušavam koristiti nešto novo u procesu, bilo da je to tehnika snimanja ili produkcijski koncept.
Koji bi savjet dao mladim glazbenicima koji tek počinju i pokušavaju napraviti svoj put u glazbenoj industriji?
Što više druženja s drugim glazbenicima, što više sviranja. Danas i kod nas postoje dobre škole za učenje svih aspekata glazbe. Internet je, također, odlično mjesto za učenje ako se malo profiltrira sadržaj. Mislim da je društveni moment bivanja okružen drugim ljudima sličnih strasti – ključan.
Gledajući unazad na svoju glazbenu karijeru, koji trenutak ti je najposebniji i zašto?
Bend sam oformio tek nakon što sam izbacio Breeding Black Sheep. Pitao sam ljude s kojima sam uvijek dobro surađivao žele li svirati i oni su pristali. To mi je najposebnije. Uživam u sviranju sa svojim bendom, probe su mi čisti gušt i svaki put nešto naučim.
Imaš li neke specifične ciljeve za svoju karijeru u bliskoj budućnosti, ili si više fokusiran na korak po korak pristup?
Više idem korak po korak. Ciljeve imam, ali pokušavam da ne budu preglomazni. Snimanje novog albuma mi je jedan od njih.
Mogu li tvoji fanovi očekivati novu glazbu uskoro? Radiš li trenutno na nekim novim projektima, bilo kao solo umjetnik ili u suradnji s drugima?
Radimo na novom albumu, uskoro i snimamo. Ne znam hoće li izaći pod mojim imenom ili će biti bendovsko izdanje. Radim i s Mile Kekinom na njegovom novom solo albumu. Imam i jednu ideju za instrumentalni album, ali o tom – potom.
Kako se pripremaš za nastup uživo i što obožavatelji mogu očekivati od nadolazećeg nastupa u Močvari?
Imamo probe, pokušavamo malo začiniti sve. Općenito, čini mi se da smo dosta žešće i nojzerskije nastrojeni nego album, a u tom smjeru idu i nove stvari.
Više informacija o koncertu možete pronaći na sljedećem linku.
