U petak svi u Močvaru na MRFY!

Slovenski bend MRFY već neko vrijeme puni koncertne prostore diljem regije svojom glazbom, energijom, humorom i zaraznim nastupima. Uoči novog zagrebačkog nastupa razgovarali smo s bendom o tome kako je biti u braku s 4 ljudi, Crocsicama i svemu što leti prema pozornici.

Kaže se kako se iz grešaka najbolje uči. Kako bismo malo pomogli mladim bendovima koji žele biti cool i uspješni kao vi, možete li podijeliti jeste li napravili neke greške na početku svoje karijere koje ne biste ponovili danas jer imate više iskustva i znanja?
Jos uvijek pravimo greške. Moraš ih puno puta napraviti kako bi nešto naučio. Biti u bendu je kao brak s 4 ili više ljudi. Stalno se događa nešto, ali dok se volimo i dok sviramo k’o ludi – bit će sve ok!

Nastupali ste na nekim regionalnim, ali i europskim festivalima koji promoviraju mlade glazbenike. Jesu li vam ti nastupi zaista pomogli i kako?
Pomogli su nam toliko da možemo reći kako smo smo svirali izvan Slovenije. Na zapadu se odvija kritična borba između stotine bendova u kojoj je teško pobijediti. Ex Yu regija nam se sada najviše otvorila tako da pratimo taj hype. Cilj nam je svirati što više na nepoznatim mjestima na kojima još nismo bili.

Postoje stereotipi o tome da su umjetnici uvijek i u svakom trenutku kretivni i smišljaju nove stvari. Imate li nekada glazbene/inspiracijske krize i kako ih rješavate?
Dosta je takvih situacija. Ima trenutnih i ima generalnih kriza. Za nas i našu kreativu je najbolje da se zajebavamo i da nismo previše ozbiljni. Tako onda ideje imaju slobodu šetati gdje i kamo požele. Onda su i pjesme lagane i više davaju nego oduzimaju.

Kako je došlo do vaše suradnje s Crocsom?
Mi smo ti perfektan bend za Crocs. Malo smo trash, ali smo udobni i simpatični. Ova suradnja se jednostavno morala dogoditi.

Jedno aktualno pitanje s obzirom na nedavne predmete koji su pogodili neke poznate glazbenike tijekom performansa. Bacaju li vam obožavatelji stvari na pozornicu i što vam je sve do sada doletjelo?
Svašta nam je doletjelo. I dobre i loše stvari. Došle su i petarde i rakete, boce, plastične čaše, pizza, ruže, cvijeće, plišani medvjedići i, naravno, grudnjaci.

Ružno Pače x MRFY – Latice Ovenule

S obzirom na to da veliki dio Slovenaca ljeti migrira na Jadran, biste li bili zainteresirani za neku kratku ljetnu turneju koja bi popratila ta kretanja?
Da! Hoćete li nam vi nešto isplanirati? Prvo Krk Njivice pa onda dalje.

Punite sportske domove, velike koncertne dvorane, male klubove, trgove i čini se da, bez obzira na prostor, publici dajete jednaku količinu energije. Postoji li neki prostor/koncert koji je nadmašio/razočarao vaša očekivanja (organizacija, publika, mentorstvo, atmosfera, ozvučenje…) u bilo kojem smislu i zašto?
U Sloveniji nastupamo na najvećim pozornicama. Teško se dogodi da je neka svirka jako loša. Gdje god sviramo u Ljubljani uvijek je barem 9/10. Škofja Loka je prošle godine bila luda. Pa i u Zagrebu smo već razvalili. Ponekad nas netko razočara, ali mi smo profesionalci pa plačemo tek kada dođemo kući.

Imam dojam da kulturna scena cvijeta i u Sloveniji i Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina te da je koncerata više nego ikada. Slažete li se s tom tvrdnjom i, prema vašem mišljenju, što je uzrok tome?
Da. Ne znam točno za Hrvatsku, ali u Sloveniji se dogodio novi val između i nakon Corone. To je onaj virus, ako ga se još uvijek sjećate. Bilo je nas 3-4 benda, spremni napraviti ludnicu. I kad se počelo sve lagano otvarati – uslijedile su dvije godine ludila. Sad su opet drugačija vremena, ali još uvijek rastemo i pravimo stvari koje nam se sviđaju. Scena je sad jaka i nadam se da će biti i jača. Zavisi od sezone.

S obzirom na vašu sklonost eksperimentiranju, ima li nešto za što ste rekli “e to nećemo nikada” – primjerice neka suradnja, žanr u koji nipošto ne želite kročiti itd. Čisto da zabilježimo to kao podsjetnik ovdje u slučaju da se jednog dana predomislite?
Mislim da nikada nismo rekli za nešto da nećemo. Sad naši fanovi već očekuju da će od nas dobiti svaki put nešto drugačije i novo. Nama je to isto super jer trebamo stalno biti inspiriani i radit fresh stvari. Sve prolazi dok se zajebavamo i dok nam je svima dobro.

Što nam spremate za Močvaru?
Pripremamo klasičnu razpaljotku 3 grupe. Prvo Dram, zatim mi, a na kraju RotorMotor party 150+ bpm do 4 ujutro. Prošli petak smo imali prvu svirku nakon 2 mjeseca pa smo razvalili do kraja. Bili smo tight kao nikada. Predosjećamo da ćemo svirati na svjetskom nivou. 

Dođite svi!

Razgovarala: Anita Ulovec

Video — Mance: Tajna starog hrasta, promocija box seta i izložba u Kleti

Na Youtubeu pogledajte razgovor s promocije Manceovog box seta koji se održao u Kleti. O “Tajni starog hrasta” pričali su Mario Kovač (moderator), Kornel Šeper (urednik), Emil Tedeschi (inicijator), Ivan Marušić Klif (producent), Dunja Knebl (dobra vila sa Ksavera), Tomislav Vranić Vrana (dizajner monografije) i Darko Kujundžić (dizajner LP reizdanja).

Mance: Tajna starog hrasta, promocija box seta i izložba u Kleti

Cijela Manceova diskografija dostupna je na Bandcampu, a popis lokacija gdje možete ugrabiti svoj primjerak box seta potražite na mochvara.hr/mance-box.

Snimatelj: Edvard Fišer

Izvještaj: Thy Catafalque, Bong-Ra — Večer neuobičajenog metala!

Helen:

Ove srijede u Močvaru su nam stigli mađarski avantgardni metalci Thy Catafalque u pratnji nizozemskog breakcore diva Bong-Ra, koji odnedavno nastupa kao tročlani sastav.

Bong-Ra, kojeg predvodi multidisciplinarni umjetnik Jason Köhnen, u Močvari je redovit; vratili su nam se u manje od godinu dana razmaka od posljednjeg nastupa, no Thy Catafalqueu je ovo bio premijerni nastup u Hrvatskoj! Ne čudi da je klub bio prepun njihovih fanova koji su ovaj dan jedva dočekali i da je merch štand neumorno poslovao cijelu večer. Kako i ne, ponuda je bila raznovrsna, a cijene pristupačne.

Ako ćemo prema ukusu u glazbi, Bong-Ra je definitivno bliže mom domaćem terenu, no ne mogu reći da me i mađarski avant-folk metal nije itekako zainteresirao. Moja očekivanja bila su i više nego ispunjena na oba fronta te sam u izvedbama uživo uživala još više nego u digitalnim preslušavanjima, što češće nije slučaj.

Bong-Ra zapeo mi je za uho davno, kada sam primijetila da su njegovi DJ setovi… iznadprosječno žestoki. I da za miksetom nikako nije ‘puštač glazbe’ već osoba s izuzetnim smislom za istu čiji rad se isplati pratiti. U više od 20 njegovih projekata, sigurno će svatko pronaći nešto što mu leži, a meni je bome nastup u srijedu legao kao čekić na duševni kamenac. U nekim je trenucima bilo teško razaznati što je matrica, a što odjeci basa i struganje gitara mnogobrojnih žica.  Kršilo je i drobilo, na trenutke nas dizalo u visine laganim povjetarcem, da bi nakon toga srušilo još niže i dublje. Ni u jednom trenutku predvidljivo i, u odnosu na studijske verzije, kondenzirano u gustu masu koja se više probijala kroz nas nego mi kroz nju.

Članovi oba sastava su vrijeme van pozornice proveli u druženju s okupljenima, pogotovo željno iščekivani Thy Catafalque, i može se zaključiti da je publika u srijedu baš ‘došla na svoje’ u svakom smislu te se radujemo idućem posjetu Mađara!

Dario:

Oba sastava žive bez najamnine u mojem umu već neko vrijeme te pojačavaju kreativni zanos tijekom dugih sati crtanja ili dugih šetnji prirodom pri čemu je Thy Catafalque do danas čvrsto držao prvo mjesto vodeći me još dalje i dublje preko granice viđenog.

Danas su se te pozicije poprilično izjednačile nakon što me Bong-Ra zgrabio za grlo i odbio pustiti s mjesta do kraja svoje izvedbe kroz mračnu i intenzivnu sinesteziju industriala i breakcore-a koja mi je uživo pokazala neizmjerno više od studijskog preslušavanja.

Većina publike je, rekao bih, reagirala isto pri čemu smatram da sam bio u manjini onih kojima je ovo prvi koncert Bong-Ra te smatram da sam bio u manjini onih kojima je Thy Catafalque već dobro poznat sastav.

Budući da postoji od 1998., a uživo nastupa tek od 2021. , prvotno u okvirima matične Mađarske, široj publici su počeli biti dostupniji tek unazad tri do četiri godine nastupima na većim metal festivalima poput Brutal Assaulta. Vođeni vizijom osnivača i multiinstrumentalista Tamasa Kataija, koji je oko sebe postupno okupio live izvođače, kao drugu postaju europske turneje izabrali su Zagreb i Klub Močvara. Najuže bi ih se moglo svrstati pod avangardni metal koji koristi elemente prostora u kojima se Tamas nalazio (Csongrád, Edinburgh, Budimpešta) u rasponima od ambijentalnih, kozmičkih i eteričnih instrumentala popraćenih narodnim instrumentima na matrici do poprilično agresivnog, teškog i ritmičnog metala. 

Repertoar pjesama je bio vrlo ujednačen preko 10 od 12 studijskih albuma s jednom do dvije pjesme sa svakog albuma od 2004. do najrecentnijeg iz 2024. s kojeg su bile zastupljene četiri pjesme od 17 izvedenih.

I to 17 izvedenih bez ikakve velike pauze ili specifične komunikacije s publikom osim zahvala i dinamičnih rotacija sastava od sedam glazbenika tako da smo istovremeno gledali sve od dvočlane vokalne ženske izvedbe s ambijentalnom matricom do peteročlane metal drobilice s dva muška gruba vokala, pa do punog sastava s promjenjivim ulogama unutar iste pjesme (muški plus ženski harsh vokal pa promjene na četiri clean vokala i slično).

Finalni produkt je ostavio dojam gledanja barem tri, a na momente i više bendova u jednom.
Sve u svemu, Thy Catafalque je poput kaleidoskopske muzičke kutije koja, kad je otvorite, pršti bojama i svaka od njih ili nekoliko njih u raznim kombinacijama pričaju o kvaliteti prolaska vremena i položaju prirodnih i kozmičkih promjena u okolišu i ljudima.

Nadamo se, a i vjerujemo, prema obostranim reakcijama, da je ovo tek prvi od mnogih njihovih koncerata na našim prostorima.

Helen Mirna Vučić i Dario Štefek (Volontiram u Močvari)
Foto: Josip Bolonić (subsite.hr)

Močvara Travanj 2002

Format: CD, kompilacija
Izdano: 2002.

Povratak na Zvuk Močvare >>>

Močvara Ožujak 2002.

Format: CD, kompilacija
Izdano: 2002.

Povratak na Zvuk Močvare >>>

Močvarice i Močvarci danas: Ivana Pedljo

Moja sljedeća sugovornica energična je, srdačna i izrazito kreativna – upravo onakva kakvom zamišljamo pedagoginju, cirkusku i izvedbenu umjetnicu. Njezino ime je Ivana Pedljo, a u Močvari je svoje djelovanje započela kroz programe usmjerene mladima, kao voditeljica Močvarnog laboratorija i koordinatorica volonterskog programa Volontiram u Močvari. S Mariom Kovačem koordinira i kazališni program KUM – Kazalište u Močvari. S obzirom na to da dolazi s cirkuske scene, pokrenula je novi izvedbeni program Cirkus u Močvari, koji se nadovezuje na postojeći kazališni program te tako širi izvedbeni okvir kluba.

Močvaru posjećuje još od srednjoškolskih dana. Suradnju s klubom započela je u sklopu kolektiva Tricycle Trauma, kroz jedinstveni program kratkih izvedbenih formi i ekstremne glazbe: Noć mračnog cirkusa. Taj program ove godine obilježava svoje deseto izdanje! Suradnju je nastavila kroz koprodukciju autorskih predstava pod okriljem kluba, primjerice: Iskrenje, Jeka, Prirodno ludilo umjetna glupost.

Svoje profesionalno vrijeme danas dijeli između koordinacije programa kolektiva Tricycle Trauma i različitih projekata kluba Močvara. Njezin radni dan temelji se na organizaciji i usklađivanju kalendara i brojnih obaveza: od osmišljavanja i provedbe edukativnih programa, suradnje sa školama i obrazovnim institucijama, rada s mladima i koordinacije volontera do nastojanja da se u Močvari ugoste umjetnici s nezavisne scene. Tu su i svakodnevni treninzi, probe i izvedbe predstava te provođenje cirkuskih edukacijskih programa.

Za sve one koji Močvaru doživljavaju kao „rupčagu na nasipu“ u kojoj se održavaju koncerti „čudnih bendova za koje nitko nikada nije čuo“, ovaj bi tekst mogao rasvijetliti djelovanje kluba koje je široj javnosti, nažalost, nešto manje poznato ili potpuno nepoznato. Riječ je o dnevnim programima kojima se promoviraju edukacija, kreativnost, ekološka osviještenost, tolerancija i prihvaćanje različitosti sa željom da se ostvari pozitivan doprinos društvenoj zajednici, a prvenstveno mladima. Odmiče ih se s ulice te od sveprisutnih ekrana i zaokuplja raznovrsnim edukativnim programima i kreativnim druženjima. Ivana je jedna od ljudi koja pokreće ove aktivnosti kroz rad u gore navedenim programima. Mislim da je najbolje opisati što se sve ondje provodi kako biste stekli dojam koliko Ivanine energije stoji iza svega toga.

Za one koji to još ne znaju: Klub Močvara djeluje i pod okriljem Udruženja za razvoj kultureURK“. Močvarni laboratorij jedan je od najstarijih programa Močvare i URK-a, koji je s godinama postao platformom neformalne edukacije. Primjerice, ako želite saznati kako se postavlja scena za koncert, motaju kablovi ili naštimavaju zvuk i svjetlo – u sklopu Močvarnog labosa možete pronaći radionice koje vode scenografi, glazbenice, koreografi, varioci, kipari, izvedbene umjetnice i tonci te naučiti ove vještine.

Možda vas zanima kako iskoristiti stare kazete ili prenamijeniti staru odjeću, ili želite naučiti neke od danas dobro plaćenih vještina kućnih majstora – promijeniti žarulju, izbušiti ili zagletati rupu, zavariti neku sitnicu? Vrlo vjerojatno ćete u Labosu pronaći besplatne radionice koje pokrivaju sve ovo. Čujem da su keramičari i vodoinstalateri danas traženi! (op. a.)

Možda vas zanima kako asertivno komunicirati i slušati, ili možda kako se konstruktivno suprotstaviti nekome i iznijeti svoje stavove, razumno raspolagati novcem? Radionice debatiranja ili financijske pismenosti još su neke od radionica koje možete pronaći u sklopu Močvarnog labosa.

Osim navedenih edukativnih radionica, u sklopu Labosa održava se i program Kultura u akciji koji se već sedam godina provodi s školama i obrazovnim institucijama diljem Hrvatske. Na temelju ovog projekta nastao je program kojim se promovira umjetnički rad učenica i učenika: Večer stvaralaštva srednjoškolaca. Sadržaj ovog programa je šarolik: od svirki srednjoškolskih i profesorskih bendova, izložbi, plesnih izvedbi, video projekcija, filmova do autorske poezije. Klub Močvara stavlja na raspolaganje svoje stručne i tehničke kapacitete za izvedbu predstava te održavanje proba. Nudi i stručnu edukaciju, primjer je Radionica scenske rasvjete koja se zbog tehničke opremljenosti i stručnosti voditelja već nekoliko godina s lakoćom realizira u klubu. Učenice Škole Suvremenog plesa Ane Maletić marljive su polaznice ovog programa.

Učenici ili studenti koji imaju vremena i želje volontirati uvijek se mogu javiti u Močvaru i izraziti što bi voljeli raditi. Poziv je otvoren cijele godine pa tako možete doći i organizirati koncert svojim prijateljima, izraditi vizuale za neki događaj, prodavati ulaznice. Možete jednostavno doći i naučiti sve o radu jedne udruge pa nakon završetka studija i povratka u svoj rodni grad pokrenuti mali klub kulture i tako doprinijeti svojim mikrolokalnim zajednicama.

Ovo je jedan od odgovora na pitanje tko su Močvarci danas. U ovom članku upoznali ste Ivanu, koja iz jednog kluba uporno stvara prostor za učenje, susrete, kreativnost i zajedništvo. Ovakvih ljudi u Močvari ima još, a sljedeći na redu jest – Emir.

Ovaj tekst dio je serijala Močvarice i Močvarci danas autorice​ Anite Ulovec

Foto naslovna: Dario Radović
Foto: Nata Korenovskaia

Fakofbolan – Jedini Dokaz

Format: CD, album
Izdano: 2002.

FAKOFBOLAN – Jedini dokaz [ FULL ALBUM ]
Povratak na Zvuk Močvare >>>

Zvuk Močvare kompilacija

Format: CD, kompilacija
Izdano: 2002.

Povratak na Zvuk Močvare >>>

Nikad Čuo 2

Format: CD, kompilacija
Izdano: 2001.

Povratak na Zvuk Močvare >>>

Zvuk Močvare

Zvuk Močvare je, kako to već i samo ime sugerira, izdavačka kuća osnovana unutar kluba Močvara i URK-a. Devedesetih se godina ekipa koja je sudjelovala u osnivanju kluba između ostalog aktivno bavila i nezavisnim glazbenim izdavaštvom.