Category Archives: Interview

U srijedu, 26.2., u Močvaru stiže Mark Mrakovčić koji će nas uvesti u svoj svijet garažnog indie rocka, psihodeličnog popa i grungea. Popričali smo s Markom ususret koncertu i saznali odakle (iz garaže) i kako (ne trošiti odmah svu zaradu na uživanje!) se može krenuti i napredovati u poslovno/glazbenom svijetu, o tome kako su networking i kontinuirano produciranje ključni sastojci za dobar vjetar u leđa i još svašta nešto. Više u nastavku, izvolite!

Pitanja postavljala: Anita Ulovec
Na pitanja odgovarao: Mark Mrakovčić

Možeš li nas odvesti na početak tvoje glazbene karijere? Kako si se prvi put uključio u svijet glazbe i što te je inspiriralo da se profesionalno baviš njome?
Imali smo 14 godina, uspjeli smo nagovoriti roditelje da prepolove već ionako malu garažu i daju nam je na korištenje. Nakrcali smo ju improviziranim instrumentima i pojačalima. Umjesto prvog postolja za mikrofon imali smo nekakvu kontrapciju sklopljenu od drške za metlu i puno selotejpa. Počeli smo svirati i ubrzo i snimati, prvo sebe, a kasnije i bendove-frendove. Naplata je bila u gajbi pive, jednom i u sušenim kobasicama. S vremenom su ljudi počeli sve više snimati pa smo mogli malo i uložiti u opremu.

Postoji li neka pjesma s albuma Breeding Black Sheep koja ti posebno znači i zašto?
Neke pjesme s Breeding black sheep su jako stare, nastale su u gore spomenutoj garaži i jako su mi drage jer me podsjećaju na to vrijeme. Tinnitus je tada bila lagana akustična stvar i za spot sam snimio svog tadašnjeg psa kako provodi dan. Brat Tony, koji je ujedno i bubnjar u bendu, nedavno je pronašao taj video. Novije stvari s tog albuma sam snimao u kući u kojoj smo živjeli s frendovima, u kojoj sam godinama imao studio i najbolje tulume ikad. Ubrzo nakon toga smo morali iseliti i kuća je srušena. Iako kratak, album me podsjeća na različita razdoblja iz života.

Sada si dio indie scene već neko vrijeme – kako bi opisao evoluciju hrvatske indie glazbe tijekom svoje karijere?
Svaka scena sa sobom nosi određene trendove i to se mijenja kroz godine. Ali, uvijek ostaju oni najustrajniji opsesivci, bez obzira na žanr. Ono što dosta razlikuje “indie scenu” od “mainstreamovske” jest i to da je sastavljena uglavnom od prijatelja. A čini mi se da frendovi više utječu jedni na druge od poslovnih kolega. Druže se, zajedno odrastaju i zajedno se mijenjaju. Imam i dojam da je u jednom trenu kod nas ipak ta scena postala vidljivija, vjerojatno zbog muzičkih portala.

Postoje li (i koji su) neki izazovi s kojima si se susreo kao hrvatski umjetnik, kako u stvaranju, tako i u prepoznavanju izvan lokalne scene?
U stvaranju uvijek postoje izazovi. Naprimjer, ja uvijek imam želju da nešto zvuči svježe i neopterećeno, a imam osjećaj kao da ta želja upravo ubija svježinu i neopterećenost pa je uvijek potreban reset svih namjera. Izazovi bivanja izvođačem ovdje su mnogi, uglavnom financijski, zato i snimam druge. Želim biti u mogućnosti raditi nešto što je usko vezano za glazbu, ali i imati za režije. Izvan lokalne scene niti ne očekujem prepoznavanje.

Kao producent, preferiraš li raditi u određenim žanrovima, ili voliš eksperimentirati s različitim glazbenim stilovima?
Nemam određeni žanr koji najviše volim snimati i raditi, u nekima se bolje snalazim, u nekima slabije. Volim eksperimentirati s novim žanrovima i tehnikama i uvijek pokušavam koristiti nešto novo u procesu, bilo da je to tehnika snimanja ili produkcijski koncept.

Koji bi savjet dao mladim glazbenicima koji tek počinju i pokušavaju napraviti svoj put u glazbenoj industriji?
Što više druženja s drugim glazbenicima, što više sviranja. Danas i kod nas postoje dobre škole za učenje svih aspekata glazbe. Internet je, također, odlično mjesto za učenje ako se malo profiltrira sadržaj. Mislim da je društveni moment bivanja okružen drugim ljudima sličnih strasti – ključan.

Gledajući unazad na svoju glazbenu karijeru, koji trenutak ti je najposebniji i zašto?
Bend sam oformio tek nakon što sam izbacio Breeding Black Sheep. Pitao sam ljude s kojima sam uvijek dobro surađivao žele li svirati i oni su pristali. To mi je najposebnije. Uživam u sviranju sa svojim bendom, probe su mi čisti gušt i svaki put nešto naučim.

Imaš li neke specifične ciljeve za svoju karijeru u bliskoj budućnosti, ili si više fokusiran na korak po korak pristup?
Više idem korak po korak. Ciljeve imam, ali pokušavam da ne budu preglomazni. Snimanje novog albuma mi je jedan od njih.

Mogu li tvoji fanovi očekivati novu glazbu uskoro? Radiš li trenutno na nekim novim projektima, bilo kao solo umjetnik ili u suradnji s drugima?
Radimo na novom albumu, uskoro i snimamo. Ne znam hoće li izaći pod mojim imenom ili će biti bendovsko izdanje. Radim i s Mile Kekinom na njegovom novom solo albumu. Imam i jednu ideju za instrumentalni album, ali o tom – potom.

Kako se pripremaš za nastup uživo i što obožavatelji mogu očekivati od nadolazećeg nastupa u Močvari?
Imamo probe, pokušavamo malo začiniti sve. Općenito, čini mi se da smo dosta žešće i nojzerskije nastrojeni nego album, a u tom smjeru idu i nove stvari.

Više informacija o koncertu možete pronaći na sljedećem linku.

VOSH stiže u Močvaru 18.2.! Pripremite svoje uši za dozu misterioznosti, pomiješanim s goth/industrial zvukovima, senzualnošću. U intervjuu, koji je provela naša volonterka Anita Ulovec, pročitajte kako im je trenutno na turneji, kako se pripremaju za izlazak na pozornicu i još ponešto.

Zamislite da razgovarate s osobom koja nikada nije čula za vas i vašu glazbu, a prijatelj (s dobrim glazbenim ukusom 😊) je vodi na jedan od vaših nadolazećih koncerata. Kako biste se predstavili i opisali svoj rad toj osobi?
Naš live show definitivno ima visokoenergetski industrialni vibe, s utjecajima ranog Ministryja i NIN-a – s elementima dark wavea i gotha.

Kakvo je vaše dosadašnje iskustvo na europskoj turneji? Imate li već omiljeni nastup?
Turneja je do sada bila sjajna! Grauzone je bio nevjerojatan, a jako smo uživali i u Den Haagu. To nam je zasad bio omiljeni nastup.

U jednom od vaših intervjua (link), rekli ste da stalno otkrivate novu glazbu i crpite inspiraciju iz raznih bendova. Što slušate u zadnje vrijeme?
Radimo na svom drugom albumu pa pokušavamo ostati fokusirani na to bez vanjskih utjecaja. Ali uvijek smo uzbuđeni kad čujemo nove bendove i sviramo s ljudima s kojima još nismo svirali. Zato je ova turneja tako sjajna. Imamo priliku upoznati toliko novih ljudi i doživjeti novu glazbu.

Imate li neke specifične rituale ili rutine prije izlaska na pozornicu?
Istezanje, disanje, oslobađanje od svakodnevice, prihvaćanje sadašnjeg trenutka i fokus na to da budemo prisutni.

Kakvu ulogu igra vizualna umjetnost u vašem stvaralaštvu i kako je integrirate u cijeli projekt?
Ima vrlo veliku ulogu – volimo surađivati s vizualnim umjetnicima pri stvaranju glazbenih spotova kako bismo glazbu oživjeli. Također to uzimamo u obzir i na live nastupima – svjetla, osjećaj, želimo da koncert bude sveobuhvatan.

Možete li opisati neki odabrani trenutak tijekom vaših nastupa koji se dosad posebno istaknuo?
Volimo doživjeti novu publiku svake večeri – nova energija, novi ljudi; svaka večer je nova prilika za povezivanje.

Koja su osobna iskustva ili priče utjecale na teme vašeg najnovijeg albuma?
Velik dio glazbe dolazi iz osobnih iskustava – gubitak ljubavi, pritisak, ljutnja, požuda.

Vaša glazba je energična, senzualna, mračna, elegantna i glasna – gotovo kao da su suprotnosti spojene u čaroban zvuk žudnje. Kako tu energiju prenosite na pozornici i s pozornice na publiku?
Mislim da je stvar u tome da se jednostavno oslobodimo svega u trenutku kada izađemo na pozornicu, stvarno osjetimo glazbu i budemo prisutni.

Koje su vaše ambicije u sljedećih godinu ili dvije?
Izdati novi album, snimiti neke nove spotove i svirati puno više turneja.

Što nam pripremate u Močvari?
Morat ćete doći na koncert da saznate. 😊

Više informacija o koncertu možete saznati na sljedećem linku.

U nedjelju, 16.2., u Močvaru stižu eksperimentalni rokeri Xiu Xiu. Uoči koncerta, naša volonterka Anita razgovarala je s Jamiejem, frontmenom grupe. Odgovori na pitanja su baš kao i njihova glazba, svježi, originalni i zanimljivi. Uživajte u nastavku, ali i pridružite nam se u nedjelju!

Možete li nam reći nešto o inspiraciji iza vašeg najnovijeg albuma?
Iskreno, nisam potpuno siguran. Napisan je i snimljen vrlo brzo, a naši umovi uglavnom nisu bili aktivno uključeni. Nismo uzeli vrijeme da ga analiziramo. Pokušavali smo slušati muzu i vidjeti što će reći. Možda će nam za nekoliko godina biti jasno. Ali nije važno koja je inspiracija; važno je što netko tko ga čuje može izvući iz njega.

Kojim temama ili porukama se često vraćate u svom radu?
Neizvjesnost, bol, priroda, nadnaravni svijet, seks, politika, rod, mačke, neljubaznost, slatkoća, strah.

Možete li podijeliti neku nezaboravnu priču s jedne od vaših turneja?
Jednom je orao sletio na moju glavu i iskljucao mi mozak.

Kako izgleda vaš kreativni proces prilikom započinjanja novog projekta (pisanja pjesme ili pripreme albuma)?
Proces nikada nije toliko dosljedan, osim pokušaja da budemo otvoreni za nove mogućnosti i da ga ne vodimo svjesno dok nam se forma sama ne otkrije. Ponekad u njemu ima PUNO pokušaja i pogrešaka, a ponekad su nam odgovori poslani odmah. Međutim, postavljamo ograničenja ili parametre unutar kojih radimo. Ograničenje može biti oslobađajuće.

Kakvu poruku se nadate da će vaši slušatelji izvući iz vaše glazbe?
To nije naša stvar. Nadamo se da će je slušatelji učiniti svojom, da će se prepoznati predanost koju u nju pokušavamo uložiti i da će svatko u njoj pronaći nešto za sebe.

S kakvim ste izazovima kao bend suočeni u trenutnom glazbenom krajoliku?
Nije me briga. Pokušavamo napraviti najbolje moguće albume i odsvirati najbolje moguće koncerte; industrija će se mijenjati kako kod.

Kako održavate kreativnu energiju tijekom teških vremena?
To i je način na koji prebrodim teška vremena!

Zamislite da skladate pjesmu temeljenu na snu – koje elemente ili zvukove biste iskoristili kako biste prenijeli taj nadrealan osjećaj?
Prolio bih akvavit na jastuk i zapalio ga.

Kad bi vaša glazba bila predstavljena kao boja ili vizualno umjetničko djelo, kako bi to izgledalo i zašto?
Štrumpfovi. Mislim da je odgovor očit.

Kako mislite ili želite da bi vašu glazbu protumačio putnik kroz vrijeme iz prošlosti?

Kao da su je napravili Štrumpfovi.

Kad bi vaš bend mogao odraditi rezidenciju bilo gdje u svijetu na mjesec dana, gdje bi to bilo i što biste željeli istražiti kroz svoju glazbu tijekom tog vremena?
Na površini Mjeseca. Budući da tamo nema kisika, potpuna je tišina. Htjeli bismo istražiti potpunu tišinu.

Što nam pripremate u Močvari?
Dat ćemo sve od sebe i pokušati ćemo dati ljudima koji dođu naše cijelo srce.

Pitanja postavljala: Anita Ulovec

Na pitanja odgovarali: Leo i Medo

Ususret koncertu 16.1., razgovarali smo s članovima Pomelo Chess Society benda. U nastavku pročitajte što su nam podijelili i što nam spremaju za svoj skorašnji koncert u Močvari.

U člancima raznih portala piše kako je vaš bend nastao iz zajedničke ljubavi prema egzotičnom voću, šahu i rocku nakon raspada nekih bendova u kojima ste ranije svirali. Što to znači; sreli ste se na tržnici ispred štanda s agrumima i dogovorili da ćete osnovati band? Kako ste vas trojica zapravo “kliknuli”?
Leo: Glavna premisa je bila da svaki član benda mora imati istančano nepce za citrusne plodove te i u najgorim slučajevima overdosea razaznati pomelo od grejpa i sl. To se ustanovilo istinitim za svu trojicu, a izvorna priča jest ta da smo Polo i ja završili s bendom Pe Kun te odlučivši stvoriti nešto novo, nešto ludo i naletili na bezvremešnog basistu Medu u Palachu na nekom random jam momentu. Nastavak priče je ovo danas.

Kada bi svaki instrument u vašem bendu bio šahovska figura, koji bi bio kraljica, koji skakač, a koji podmukli pješak?
Leo: Podmukli pješak bi svakako bio Polo na bubnjevima budući da uvijek krene lagano, a završi premazan svim mastima kada dođe na zadanu razinu te zamijeni pijuna drugom figurom sukladno trenutnoj inspiraciji. Medo (bas) i ja (gitara, synth) smo definitivno dvije kule koje imaju ravnu liniju makljaže decibela dok kraljice i ostale figure ne manifestiramo u našoj tmurnoj incel zajednici.

Postoji li neko mjesto (klub/prostor/ili sl.) gdje biste voljeli nastupiti u budućnosti?
Medo: Nemamo neke posebne preference, ali najveći gušt nam je odraditi gig u nekim kultnijim klubovima tipa Palach, Močvara, MKNŽ. Što se tiče festivala, svakako bismo voljeli da se dogodi nastup na Exitu budući da se radi o jednom od vodećih festivala u regiji.

Da je vaša glazba šahovsko otvaranje, bi li bila više kao divlji Damin gambit ili metodična Sicilijanska obrana, i zašto?
Leo: Svakako damin gambit budući da žrtvujemo životnu energiju poznih godina za pola sata demoniziranja stejđa.

Što slušate u slobodno vrijeme?
Medo: U zadnje vrijeme: Chui (zadnji album) i Nemeček od domaćih, Trioscapes, Three Trapped Tigers od stranih i ono što se nikad ne gasi: The Physics House band i Tool.
Leo: Kemal Monteno, Hari Marta Hari i Zorica Kondža.

Možete li izdvojiti neki dosadašnji nastup koji vam je najdraži i zašto?
Medo: Definitivno INmusic festival 2022. godine. Svirali smo na hidden stage-u u super terminu, prijem publike je bio sjajan od početka do kraja. Naime, ima jedna zanimljiva stvar vezana uz taj koncert. Trebali smo svirati sat vremena, a mi smo u tom trenutku imali materijala tek nekih pola sata. Stoga smo mjesec i pol dana prije INmusica udarnički radili na novim pjesmama kako bismo popunili satnicu. Ispalo je odlično! Trud se isplatio, a pritom smo i stvorili temelji za naš drugi album: En Passant.

Imate li neke rituale ili običaje prije nastupa?
Leo: Ritual je taj da se posvađamo oko najnevažnije sitnice, onda taj gnjev preusmjerimo na live izvedbu te na kraju u bekstejđu doživimo klimaks s brojnim obožavateljicama što donose razne miraze za vrhunski spektakl koji priredimo

Tko su neki od vaših glazbenih uzora i kako su utjecali na vaš rad?
Medo: Pa ne bih ih baš nazvao uzorima, više su to neki utjecaji. Od najranije mladosti: Iron Maiden, AC/DC, Metallica, Black Sabbath pa kasnije Dillinger escape plan, Mars Volta, Mr Bungle, Tool, Hella, Lightning bolt, Don Caballero. Dobar dio tih bendova slušam i danas.
Leo: Klinci s ribnjak

Koja vam je najdraža stvar sa zadnjeg albuma i zašto?
Leo: Endogado definitivno jer je skroz nepovezana s ostatkom albuma kao i cijelom diskografijom. Nekakav hibrid Tangerine Dreama, Pet Shop Boysa i Floyda koji se proteže kroz sedmominutno transcendentno putovanje i nudi odgovore na sva životna pitanja.

10. Što možemo očekivati od vas u Močvari?
Medo: Kao i na svakom našem koncertu žestoku svirku i odličnu zabavu.
Leo: Lifecoaching koji uključuje besplatno savjetovanje za boljitak na području karijere, ljubavi te samoaktualizacije.

Pitanja postavljala: Laura Tandarić

Na pitanja odgovarao: Fernando Bittencourt Hersan

S engleskog prevela: Martina Glumac (Volontiram u Močvari)

Liveurope je platforma Kreativne Europe koja u svrhu poticanja mladih bendova okuplja 24 alternativna europska kluba. Močvara je član Liveuropea od 2022. godine i od tada smo uz njegovu pomoć u klub doveli već preko sto mladih europskih bendova! Osnovan 2014. godine, Liveurope već 10 godina potiče promoviranje mladih glazbenih nada i tako domaćoj publici otkriva nove bendove iz cijele Europe. Povodom okruglog rođendana, popričali smo s Fernandom, trenutnim koordinatorom platforme.

Bok, Fernando! Za početak, našim čitateljima koji još ne znaju što je, ukratko opiši Liveurope i njegovo funkcioniranje.
Liveurope je inicijativa koja podržava klubove u njihovom radu na promicanju europskih glazbenika u usponu. Putem progresivnog financijskog mehanizma bonusa i EU oznake kvalitete, pružamo poticaje za klubove da preuzmu više rizika u bukiranju novih umjetnika iz svih krajeva Europe. Prolazi sve, irski reperi, mađarski death metal bendovi, flamenco pop zvijezde iz Španjolske koji ovako dobivaju dodatne prilike za razvoj karijere izvan svojih granica zahvaljujući europskom javnom novcu.

Liveurope slavi 10 godina u 2024. godini! Koja su postignuća na koja ste najviše ponosni?

Uskoro ćemo postići veliku prekretnicu ove godine — 5000 koncerata podržanih u 10 godina! Ovi su koncerti obuhvatili nevjerojatno raznolik raspon talentiranih glazbenika u svim žanrovima koji su predstavljali 40 europskih zemalja na četiri strane kontinenta.
Među nekima od nevjerojatnih glazbenika koje smo podržavali kad su počinjali, a trenutno imaju vrlo uspješne međunarodne karijere, mogu se izdvojiti Christine and the Queens, Rosalia i MØ, da spomenem samo neke. Povrh toga, naša obitelj kultnih glazbenih klubova također je rasla tijekom godina. Kad smo počeli 2014. godine, okupili smo 13 klubova. Danas smo blizu udvostručenja tog broja, s 24 mjesta u 24 europske zemlje.

Odakle je došla ideja za osnivanje Liveuropea? Recite nam nešto o povijesti platforme.
Sve je počelo sa željom osnivačkih klubova za bližu suradnju. Dijelili su isti izazov: većina njihovih događanja bila je ispunjena lokalnim i anglosaksonskim izvođačima i bili su nestrpljivi da na svoje pozornice dovedu više umjetnika s neistraženih europskih teritorija. U to vrijeme nije postojalo ništa poput naše platforme u glazbenom svijetu i bila je to prava lutrija. Deset godina kasnije, jasno je da se riskiranje isplatilo i Liveurope se danas smatra uspješnom pričom programa Kreativna Europa. Prošle godine naši su klubovi, uključujući Močvaru, bukirali u prosjeku 46% više novih europskih izvođača u odnosu na vrijeme prije pridruživanja platformi i očekujemo da će taj broj ove godine biti još veći.

Koji su budući izazovi za Liveurope i glazbeni sektor općenito?
Promicanje europskih glazbenika u usponu danas je puno riskantnije nego prije deset godina. Troškovi produkcije i turneja eksplodirali su nakon inflacijske krize, a klubovi ne mogu jednostavno povisiti cijene ulaznica kako bi to kompenzirali ako žele održavati koncerte dostupne svojoj publici. Postoji paradoks u kojem velike turneje i multinacionalni glazbeni operateri uživo ostvaruju rekordne prihode, dok klubovi koji samostalno organiziraju programe imaju manje manevarskog prostora u svom kuriranju zbog financijskog pritiska. U tom kontekstu, naš izazov nije samo nastaviti podržavati klubove da preuzmu programske rizike i ulažu u sljedeću generaciju europskih glazbenika već i proširiti platformu i povezati još više koncertnih prostora u različitim dijelovima Europe.

Imaš li neke savjete za glazbenike koji žele ići na turneju uz podršku Liveuropea?
Nekoliko stvari koje padaju na pamet:

Savjet 1: započnite s dobrim starim istraživanjem
Prije svega: provjerite ispunjava li vaš bend uvjete za Liveurope podršku (ovdje!). Zatim se zapitajte: koja bi mjesta i zemlje bile najbolji početak za promociju vaše glazbe?

Savjet 2: koristite svoju mrežu
Možda poznajete nekoga tko bi vas mogao izravno upoznati s jednim od naših bukera. Ako ste prije svirali u jednom od Liveurope klubova, odlična je ideja zamoliti ih da vas povežu s drugim mjestima.

Savjet 3: budite pametni u svojoj strategiji kontaktiranja klubova
Kada kontaktirate naše klubove, javite se pojedinačno s personaliziranom porukom (možete upotrijebiti ovaj obrazac). Također znamo da klubovi vole primiti linkove na snimke i sessione uživo kako bi stekli bolji dojam o vašoj svirci. Na kraju, ne zaboravite spomenuti jeste li u prošlosti već odsvirali koji koncert uz podršku Liveuropea.

Kakvi su planovi Liveuropea za budućnost?
Naš glavni prioritet ostaje širenje platforme kako bismo povezali još više mjesta istomišljenika i podržali još glazbenika da krenu na turneju. Također ćemo nastaviti poticati suradnju i rasprave o ključnim pitanjima koja utječu na glazbeni sektor i društvo, kao što su radni uvjeti, rodna ravnopravnost i ekološka održivost. 2023. bila je klimatski najtoplija godina ikada zabilježena i idemo prema točki s koje nema povratka. U tom kontekstu, želimo potaknuti glazbenike da daju prednost kopnenom prijevozu tijekom turneja, naravno, uzimajući u obzir društvene i geografske razlike u Europi. Osim toga, glazba može igrati snažnu ulogu u podizanju svijesti i pokretanju promjena. Postoji mnogo inspirativnih primjera akcija iz naših klubova koje se potencijalno mogu pojačati ili ponoviti u drugim regijama.

Više o Liveuropeu možete saznati na njihovoj službenoj stranici: https://liveurope.eu/

U četvrtak 26.9.2024., Koala Voice po prvi put dolazi u Močvaru i to u sklopu promocije svog petog albuma, dok će publiku zagrijati novi njemački bend Mermaid Man!

Pitanja postavljala: Anita Ulovec
Na pitanja odgovarala: Manca Trampuš

Jednu od recenzija vašeg najnovijeg albuma autor počinje ovako: “Tko još nije čuo za bend Koala Voice, ne zna što propušta…”. Postoji li neki određeni trenutak ili inspiracija iza njega koju biste mogli podijeliti s nama?
Moja inspiracija je bila napraviti svojevrsnu glazbenu “razglednicu/postcard”. Otuda dolazi naslov. Kao i potpis.

Srdačan pozdrav,
Auf Wiedersehen!
Koala Voice

Koji su ključni motivi ili emocije koje ste željeli prenijeti svojim najnovijim albumom?
Tijekom pisanja i stvaranja albuma nismo unaprijed određivali koje emocije želimo prenijeti. Pjesme koje stvaramo izražavaju nas i osjećaje koji nas okružuju u životu u to vrijeme. Ali, nakon prvog slušanja našeg novo snimljenog albuma, pomislila sam, wow, ovo je naš naj “feel good” album, jedan od onih albuma koji vam podižu raspoloženje. Mislim da ima dosta pozitivnih poruka, uz motive ljubavi i zahvalnosti.

Postoji li pjesma na albumu koja za vas ima posebno značenje/koju posebno volite i zašto je to tako?
Jako mi je draga Tebe imam rajši od drugih. Ne znam zašto točno, ali nekako mi se sviđa kombinacija iskrenosti i ispovijedi, ali ne na onaj klasičan “in-your-face-volim te” način, nego malo drugačije; sviđaš mi se više od drugih 😉

Imate li kakve rituale prije nastupa ili praznovjerja koje uvijek slijedite prije izlaska na pozornicu?
Rekla bih da je dio našeg rituala pisanje setliste koju nikada nemamo u potpunosti pripremljenu unaprijed. Odlučujemo što ćemo svirati netom prije koncerta. Prije izlaska na pozornicu, naravno, nikada ne izostaje obvezni “fist bump”.

Koje je najneočekivanije mjesto/trenutak na kojem ste ikada pronašli inspiraciju za tekst pjesme?
Hm…pa npr. ideju za Sonce pomaranča dobila sam dok sam se vozila u autu, u trenucima kada je zalazilo najnarančastije sunce koje sam ikada vidjela.

Kad biste mogli pretvoriti jednu od svojih pjesama u film, koja bi to pjesma bila, kojem bi žanru pripadala i tko bi igrao glavnu ulogu?
Uu, voljela bih da se Nema na čemu pretvori u neki old school sci-fi film. Neka ta neobična atmosfera, varijanta vanzemaljski bar s čudnim bendom na bini, kao u filmovima Star Wars. Pretpostavljam da bi Mel Gibson tada igrao glavnu ulogu?

Kad biste mogli surađivati s bilo kojim glazbenikom ili bendom za neki poseban nastup, tko bi to bio?
Odgovor na ovo pitanje ponavljam već nekoliko godina, evo i trenutno slušam njihov album u pozadini. I odgovor je još uvijek “on point”. Bilo bi mi sjajno raditi s Gorillaz.

Kako izgleda vaš kreativni proces u studiju? Tko u bendu donosi najviše ludih ideja, i kako odlučujete što ostaje, a što ide u koš za smeće?
Svaki album do sada je napravljen na malo drugačiji način. Ovaj put smo, početkom 202godine, imali rezidenciju u kojoj smo jammali; svirajući, slušajući, skupljajući ideje. Ono što cijenim u našem procesu je to što svatko može dati ideju! Na jammovima smo izmjenjivali instrumente koje obično sviramo, a ideje za tekstove također su dolazile od nas četvero. Kasnije smo strukturirali te ideje i snimili pjesme u studiju “Transformator” u Ljubljani sa Zvonom Kukecem.

Zamislite da sastavljate ultimativni “Koala Voice Tour Survival Kit”. Koje biste tri stvari uključili u njega?
Ručnik, humus, gitara.

Što nam spremate za koncert u Močvari?
Koncert u Močvari posljednji je prije završetka turneje “Auf Wiedersehen”! Ta svirka nama svakako znači nešto posebno, nadamo se dobroj zabavi. Svirat ćemo pjesme sa svih 5 albuma, i veselimo se jer već duže vrijeme nismo bili u Zagrebu!

Pitanja postavljali: Laura Tandarić i Jakov Ramničer

Na pitanja odgovarao: Vuk Stevanović

Uoči koncerta 22.9.2024 , porazgovarali smo s bendom Ljubičice!

Za početak nam se možete ukratko predstaviti, tko su Ljubičice i kako su nastale?
Ljubičice su Petar i Vuk Stevanović, odnosno moj brat Petar i ja. Tokom godina prošli smo kroz različite inkarnacije benda, a trenutno nastupamo i stvaramo u društvu jedne izuzetne, mlade pijanistkinje Olge Petrović. Ukoliko naiđete na Ljubičice ovih dana, ovakav trio je ono što ćete videti. Bavimo se muzikom po ceo dan, i čini mi se da muziku doživljavamo prilično vanžanrovski. Veliki smo zaluđenici za analogni zvuk i stare instrumente.
Interesantan presek naših uzora, kao i toka naše muzičke svesti, Petar je posložio u svom muzičkom podkastu Baždarenje ventila sigurnosti za koji mislim da se i dalje može čuti na Mixcloud kanalu Krokodil studija.

Ovo ljeto veoma aktivno promovirate svoj zadnji album “Dok čekamo pad”, a mi smo vas uspjeli uhvatiti uživo na TAM TAM festivalu. Za istoimenu pjesmu dobili ste i nagradu “Milan Mladenović”. Kako ste zadovoljni prijemom albuma među slušateljima i publikom?
Jako smo zadovoljni. Album je veoma lepo primljen kod publike, a izuzetno dobro je prošao i kod kritike. Osim nagrade Zadužbine Milana Mladenovića, album je dobio nagradu Runde za najbolji album 2023. i još nekoliko priznanja za album godine, što je svakako premašilo sva naša očekivanja. Album je dobio i vinilno izdanje u saradnji sa Menart-om, što je takođe jedna super stvar. Srećan sam što vidim da album i pesme pojedinačno žive dalje svoj život, jer osećam da je za nas došlo vreme da se okrenemo novom materijalu.

Kako teče vaš proces pravljenja pjesama i odakle crpite inspiraciju?
Voleo bih i ja da znam. Čini mi se da najuspešnije pesme izlaze iz podsvesti, ili iz nekih dubokih utisaka koji se, kada se slegnu, mogu pretočiti u neku muzičku misao koja nije sasvim generična. Govorim pre svega o muzici, jer to je ono što je nama interesantno. Nikada se nismo bavili ozbiljnije poezijom i mislim da smo u tom pogledu totalni amateri. Nekada neki tekst sedne bolje, ali to je sve prilično nekontrolisano.

U Pančevu imate svoj vlastiti studio pod imenom Krokodil. Odakle vam ideja i motivacija za njegovo osnivanje i kakav je njegov princip rada?
Počeli smo da formiramo svoj studio još dok smo bili jedan od bendova koji je rentao prostor u beogradskom Bigzu. Krokodil je iniciajlno zamišljen kao naš radni atelje, ali sticaj okolnosti je doveo do toga da dođemo do prostora u Pančevu u kom smo i danas, a onda da se udružimo sa Bobom Orlićem koji je svojevremeno vodio studio Akademija i koji nam je dao ogromnu podršku i opremu da započnemo studio. Milan Bjelica i ja smo bili inicijatori Krokodila u obliku u kom danas postoji, a vrlo brzo se i Petar angažovao i preuzeo veliki deo posla na sebe. Danas je Krokodil aktivan kao studio za proizvodnju mastera, ali i kao mala, vrlo fokusirana izdavačka kuća, koja osim albuma Ljubičica može da se pohvali da na svom katalogu ima neke jako lepe albume klasične muzike i okuplja jedan predivan kolektiv izuzetnih muzičara.

U okviru Krokodila djeluje i sad već popularan producent Milan Bjelica. Kako teče suradnja između Ljubičica i njega?
Milan i ja imamo veoma blizak prijateljski odnos, prijatelji smo sa studija, i na tom odnosu se pre svega zasniva i naša saradnja. Nas dvojica smo i pokrenuli Krokodil studio. Imali smo tu sreću da nam se putevi i senzibiliteti dobro uklope do starta, a rezultat je zajednički rast, dugogodišnja saradnja i neverovatna količina stvari koje smo naučili jedni od drugih. Milan je radio sa Ljubičicama od prvih demo snimaka iz podruma, pa sve do poslednjeg albuma, pa je teško i zamisliti Ljubičice kakve danas postoje bez njega. Ali bez obzira na to, smatram da je on jedan od najkvalitetnijih producenata na ovim prostorima.

Koju pjesmu Ljubičica biste izdvojili kao svoju najdražu i zašto?
Neka to bude pesma Jovan Bulj. To je pesma o jednom policajcu koji je plesao dok je regulisao saobraćaj na ulicama Beograda, a mi smo je svirali na našem prvom nastupu na kom smo izvodili autorsku muziku i osvojili nagradu. Podseća me na jedan divan period života i mladosti u muzičkoj školi, druženja po orkestrima i uopšte neke vrlo bezbržine srednjoškolske dane. Ta pesma je ušla na naš prvi album, koji će ove godine proslaviti desetogodišnjicu od izlaska, jednim prikladnim limitiranim izdanjem na vinilu. Jako se radujem zbog toga.

Da možete odabrati bilo koju lokaciju za koncert Ljubičica, gdje bi to bilo i zašto?
Ima zaista bezbroj prelepih mesta, mada moram priznati da je su iz mog iskutva puno važniji ljudi nego sama lokacija. Verovatno neko mesto koje pomaže opštu atmosferu fokusiranosti na muziku. Trenutno smo u fazi u kojoj bismo želeli da malo izmenimo svoj imidž pa da ljudima nije toliko neobično kada pravimo koncert u nekoj intimnijoj sali sa sedenjem. Volim lepe, akustične sale koje sviraju zajedno sa bendom, pa ako ću sad da ispucam svoj jedan izbor, nek ne bude Carnegie Hall, nego nešto evropskije, na primer Elbphilharmonie u Hamburgu.

Podijelite s nama neku anegdotu iz benda ili dogodovštinu za pamćenje!
Jaoj toga ima previše. Kada provodite puno vremena na putu, onda se anegdote ređaju hteo ne hteo. Jedno vreme smo pravili mali video serijal Ljubičice Tour: Tips and Tricks (što je bila i brzalica koju je trebalo izgovoriti), i jedna od ideja je bila da se tu skupljaju baš takve stvari, ali onda smo nekako ukapirali da zapravo ne želimo da budemo reality zvezde i batalili smo ta intenzivna snimanja. Bila je jedna zanimljiva epizoda u kojoj smo u negde na istoku Rumunije, skoro kod Moldavije, kupili veliki MCI mikser, na kom je Enya snimila Orinoco flow, onda ga švercovali u Srbiju i kranom ga podizali kroz terasu u naš studio. Svega je bilo.

Što slušate u slobodno vrijeme? Imate li kakvih preporuka?
Mnogo, mnogo muzike slušamo. Puštali smo mnogo preporuka i razne muzike u našim podkastima Čista pakost i Baždarenje ventila sigurnosti, pa ako je neko zainteresovan, to može svašta da nađe. Evo novi Pat Metheny mi se uvukao pod kožu i ne mogu da prestanem da ga slušam.

Što nam pripremate za Močvaru?
Jako smo želeli da dođemo u Zagreb i da izvedemo intiman, sedeći koncert. Donosimo ceo aktuelni album uz još po neki dodatak iz starog materijala, u dosta otvorenoj formi, sa mnogo improvizacije, kao što Ljubičice jedino i znaju. Hvala Močvari na gostoprimstvu i prilici da ostvarimo ovu posebnu želju na pravi način.

Vrelo zvuka, program kluba Močvara kojem je fokus na promociji world music/etno glazbe, proteklih je godina u Zagreb doveo glazbenike iz više od 30 država diljem svijeta, ali među njima nije bilo previše umjetnika iz Latinske Amerike. No, i to će se sada promijeniti jer u nedjelju, 30. lipnja u Močvaru dolazi jedna grupa iz Meksika. I to kakva!

Sonido Gallo Negro postoje oko 15 godina, a u tom su se razdoblju profilirali kao jedna od najvećih meksičkih glazbenih atrakcija. Svoj glazbeni stil baziraju na cumbiji, tradicijskim ritmovima iz Južne Amerike, prije svega Kolumbije i Perua, ali njihova muzika je itekako moderna. Cumbiju spajaju s psihodeličnim rockom u raznim drugim modernim glazbenim pravcima pa nije čudno da se njihov stil naziva ‘psihodelična cosmic cumbia’.

Uoči zagrebačkog koncerta razgovarali smo s članovima grupe, a kako oni uvijek djeluju kao kolektiv nisu željeli istaknuti jednog ili više osoba koje su odgovarale na pitanja.

Stoga ovaj intervju čitajte kao svojevrsni proglas cijelog Sonido Gallo Negro kolektiva koji nam je za početak objasnio kako su se uopće počeli baviti cumbijom.
Odlučili smo svirati cumbiju kao buntovnički čin jer tih dana nije bilo novih bendova u rock’n’rollu koji bi nas inspirirali (poput grungea, punka itd.). Rock’n’roll je za nas postao dosadan, a istovremeno smo otkrili nevjerojatne snimke instrumentalne cumbije iz šezdesetih godina na buvljacima. To je za nas bilo otkriće, pa smo odlučili učiti i svirati tropsku glazbu. Većinom sviramo cumbiju, ali imamo i elemente mamba, danzona, cha cha cha… Zvuk benda mogao bi se opisati kao psihodeličan, svemirski, tropski i mističan.

Cumbia je glazbeni žanr koji je posljednjih godina prilično eksploatiran, s raznim bendovima diljem svijeta koji uzimaju cumbiju kao polaznu točku za svoju glazbu. Zašto mislite da je to tako?
Mislim da nakon pandemijskih ograničenja ljudi diljem svijeta više cijene interakciju među ljudima. Latinska glazba je savršena za to, to je ponovno uspostavljanje ljudske povezanosti. Cumbija je podatna glazba, s njom se može dosta igrati, može prenositi poruke i mnoge izraze. Ritam potječe od afroameričkih korijena i zato je tako snažan, isto kao što se dogodilo s rock’n’rollom.

Iako ne možemo pobjeći od cumbije i južnoameričkih utjecaja, najvažniji element u vašoj glazbi je i dalje psihodelija. Psihodelija se također može povezati s nekim tradicionalnim elementima, prvenstveno šamanskim ritualima. Je li taj aspekt prisutan i u vašoj glazbi?
Potpuno, naša glazba ima taj osjećaj mističnog svijeta. To je prikaz raznolike kulture Meksika. Postoji toliko toga u drevnoj kulturi Meksika što se ne može dobro opisati riječima, pa koristimo psihodelični pristup. Mislim da psihodelija omogućava vlastitu interpretaciju glazbe, možete zamisliti svoju priču o pjesmi, to je sloboda.

Tijekom svoje karijere surađivali ste s važnim diskografskim kućama poput Glitterbeat Records. Što takve kuće donose današnjem svijetu?
Mislim da je važno imati mrežu distribucije koju bendovi poput našeg ne bi mogli imati. Trenutno je svijet otvoreniji za latinske zvukove nego ranijih godina, a ti izdavači pridonose predstavljanju glazbe bendova dalekoj publici.

Što mislite o streaming servisima? Nedavno je CEO Spotifyja izjavio da je glazba samo sadržaj koji je danas lako napraviti. Što mislite o toj izjavi?
Možda je lako stvarati zvukove na laptopu, ali je teško ponovno stvoriti koncerte i iskustva poput slušanja vinila. Publika će uvijek tražiti najiskreniju umjetnost.

Vaš najnoviji album “Paganismo” izašao je prije dvije godine. Radite li na novom materijalu?
Da, radimo na novim pjesmama i suradnjama. Želimo izdati single s dvije pjesme do kraja godine, a vjerojatno i novi album sljedeće godine.

Od početka vašeg rada, uz glazbu ste koristili i vizualizacije. Koliko su vam one važne kao bendu?
Vizualna umjetnost je usko povezana s glazbom. Jorge Alderete je dio benda, on je priznati argentinski ilustrator, on radi umjetnost za bend i svira teremin.

Na posljednjem albumu obradili ste pjesmu “Model” od Kraftwerka. Što vas je inspiriralo za to?
Bila je to počast Florianu Schneideru kada je preminuo, ali mislim da Kraftwerkove melodije ponekad imaju sličnosti s cumbijskim melodijskim linijama.

U Hrvatskoj, ljudi nisu imali priliku vidjeti mnogo bendova poput vašeg uživo. Možete li našoj publici reći što mogu očekivati od koncerta u Zagrebu?
Pa, nosimo energiju i mističnost Mexico Cityja. Moći će plesati uz svemirsku cumbiju Sonido Gallo Negro.

Pitanja postavljao: Emir Fulurija
Više o koncertu saznaj ovdje.

Pitanja postavljala: Laura Tandarić
Na pitanja odgovarao: Sale Ivanović

Uoči koncerta 27.6., porazgovarali smo s jedinim od najperspektivnijih bendova iz Srbije, Škofjom Lokom!

Za početak, možete se ukratko predstaviti našim čitateljima. Tko su Škofja Loka?

Škofja Loka je skupina umetnika i muzičara, živi entitet promenjivog oblika, čvrstog stava i jakih emocija, koji je u svom frontu oformljen kao bend, dok se u pozadini bavi najrazličitijim vidovima umetnosti.

Kako je započeo vaš glazbeni put?

Naš glazbeni put započeo je, kako to obično biva u poznatom nam univerzumu, susretom i poznanstvom. Jedan od osnivača skupine, Sale, upoznao je pre skoro četiri godine Milicu, jednu od dve frontmenke (aka Puslice iz pakla) u svom otvorenom umetničkom studiju Tricky Art, mestu za okupljanje dece, mladih i svih koji se osećaju poletno i koji su spremni za umetničko stvaralaštvo i istraživanja, koja je došla da se pridruži studiju kako bi naučila neke nove veštine. Desilo se instant energetsko prepoznavanje iz kojeg se brzo razvilo prijateljstvo, a onda je Milica jednog dana, dok je nešto stvarala u studiju, malo zapevušila. Saleta je veoma inspirisala boja njenog glasa, kao i cela aura koju nosi sa sobom i predložio je da se krene u pravljenje muzike. Posle par dana, napravljeno je nekoliko ideja za eventualne pesme i tako je sve počelo, bez instrumenata, samo uz pevanje melodija i tekstova.

Odakle crpite inspiraciju za svoj glazbeni i vizualni identitet?

Inspraciju crpimo iz svakodnevnice koja je volšebni preplet unutrašnjih i spoljašnjih dešavanja, iz sećanja i predviđanja, iz jakih i tananih emocija, iz želja i nasušnih potreba, iz svetla i mraka, iz boja, iz prirode i urbane prašume, iz zvuka i instrumenata, iz oblika reči, iz ritmova iz druženja sa decom, starima, vršnjacima, životinjama i biljkama, iz bola, radosti, patnje i uživanja, iz iskrenosti i najzad i iz LJUBAVI!

Od svih vaših koncerata, koji biste odabrali kao najdraži i zašto?

Nezgodno pitanje, ali verovatno bi se ceo bend složio da smo najveći emotivni naboj doživeli na nedavno održanom popodnevnom koncertu na otvorenom, na “Dorćol Placu”, kojim smo zvanično promovisali naše prvo izdanje. Mi subjektivno doživljavamo muziku Škofja Loke kao nešto što je najadekvatnije plasirati uživo pri dnevnom svetlu, ili još bolje kasno popodne kako bi ceo događaj ušao iz dana u noć, a to se upravo dogodilo na tom koncertu. Pored fantastičnog zvuka, još bolje publike i čitavog ambijenta jednog urbanog piknika u velikom beogradskom dvorištu u centru grada, gde je dobar deo publike brojao decu različitih uzrasta koje su roditelji doveli na koncert. U jednom trenutku se nekolicina dece popela na već prebukiranu binu, kako bi zajedno s nama pevali, igrali, zveckali i lupkali u ritmu. Takav prizor ti razbuca dušu na najsitnije čestice i ponovo sastavi u malo boljem obliku.

Ispričajte nam neku anegdotu vezanu uz bend!

Naš bend je anegdota. Često nam se čini da se uopšte i ne dešava nama, već nekom tamo. Anegdota je svaki put kad se skupimo u punom sastavu, što je dvocifreni broj ljudi, jer nam je ceo rad ovenčan humorom i zezancijom, a pauze u toj atmosferi su samo onda kad pevamo o nekim baš teškim stvarima. Jedna od najupečatljivijih anegdota je emotivna reakcija našeg basiste Derve i sve što je usledilo iz nje kad smo ostali bez piva u bekstejdžu na Demo Festu u Banja Luci. Neprepričljivo!

Vaš zagrebački koncert podržava Liveurope platforma. Koje je vaše mišljenje o Liveuropeu i njihovoj misiji?

Naše mišljenje o Liveurope misiji je najpozitivnije moguće, jer svedočiti tome da neka institucija podržava underground alternativne bendove u ovom veku, na bilo koj način, graniči sa naučnom fantastikom!

Da možete birati bilo koje mjesto na svijetu, gdje biste najradije svirali?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, jer nas je puno u kolektivu i svako bi imao bar deset svojih projekcija, ali evo, navešćemo neke: Maču Pikču, na pijaci u Lagosu, u Palestini bilo gde i besplatno, Etiopiji, selu Paniman na Filipinima, u pustinji Kalahari, na Tibetu, Islandu, Golfitu u Kostariki, a ne bi se žalili ni da odsviramo koncert na Vembliju.

Kakvi su vaši planovi za budućnost?

Planovi za budućnost su u skladu sa željama, da budemo zdravi i poletni, da stvaramo što više i da radimo samo ono što želimo, kad želimo i na način na koji želimo, bez kompromisa i gorkih pilula koje anesteziraju dušu.

Što nam spremate za Močvaru?

Spremamo poseban uvod u koncert, a sve ostalo će biti spontano!