Pitanja postavljala: Anita Ulovec
Na pitanja odgovarali: Leo i Medo
Ususret koncertu 16.1., razgovarali smo s članovima Pomelo Chess Society benda. U nastavku pročitajte što su nam podijelili i što nam spremaju za svoj skorašnji koncert u Močvari.
U člancima raznih portala piše kako je vaš bend nastao iz zajedničke ljubavi prema egzotičnom voću, šahu i rocku nakon raspada nekih bendova u kojima ste ranije svirali. Što to znači; sreli ste se na tržnici ispred štanda s agrumima i dogovorili da ćete osnovati band? Kako ste vas trojica zapravo “kliknuli”?
Leo: Glavna premisa je bila da svaki član benda mora imati istančano nepce za citrusne plodove te i u najgorim slučajevima overdosea razaznati pomelo od grejpa i sl. To se ustanovilo istinitim za svu trojicu, a izvorna priča jest ta da smo Polo i ja završili s bendom Pe Kun te odlučivši stvoriti nešto novo, nešto ludo i naletili na bezvremešnog basistu Medu u Palachu na nekom random jam momentu. Nastavak priče je ovo danas.
Kada bi svaki instrument u vašem bendu bio šahovska figura, koji bi bio kraljica, koji skakač, a koji podmukli pješak?
Leo: Podmukli pješak bi svakako bio Polo na bubnjevima budući da uvijek krene lagano, a završi premazan svim mastima kada dođe na zadanu razinu te zamijeni pijuna drugom figurom sukladno trenutnoj inspiraciji. Medo (bas) i ja (gitara, synth) smo definitivno dvije kule koje imaju ravnu liniju makljaže decibela dok kraljice i ostale figure ne manifestiramo u našoj tmurnoj incel zajednici.
Postoji li neko mjesto (klub/prostor/ili sl.) gdje biste voljeli nastupiti u budućnosti?
Medo: Nemamo neke posebne preference, ali najveći gušt nam je odraditi gig u nekim kultnijim klubovima tipa Palach, Močvara, MKNŽ. Što se tiče festivala, svakako bismo voljeli da se dogodi nastup na Exitu budući da se radi o jednom od vodećih festivala u regiji.
Da je vaša glazba šahovsko otvaranje, bi li bila više kao divlji Damin gambit ili metodična Sicilijanska obrana, i zašto?
Leo: Svakako damin gambit budući da žrtvujemo životnu energiju poznih godina za pola sata demoniziranja stejđa.
Što slušate u slobodno vrijeme?
Medo: U zadnje vrijeme: Chui (zadnji album) i Nemeček od domaćih, Trioscapes, Three Trapped Tigers od stranih i ono što se nikad ne gasi: The Physics House band i Tool.
Leo: Kemal Monteno, Hari Marta Hari i Zorica Kondža.
Možete li izdvojiti neki dosadašnji nastup koji vam je najdraži i zašto?
Medo: Definitivno INmusic festival 2022. godine. Svirali smo na hidden stage-u u super terminu, prijem publike je bio sjajan od početka do kraja. Naime, ima jedna zanimljiva stvar vezana uz taj koncert. Trebali smo svirati sat vremena, a mi smo u tom trenutku imali materijala tek nekih pola sata. Stoga smo mjesec i pol dana prije INmusica udarnički radili na novim pjesmama kako bismo popunili satnicu. Ispalo je odlično! Trud se isplatio, a pritom smo i stvorili temelji za naš drugi album: En Passant.
Imate li neke rituale ili običaje prije nastupa?
Leo: Ritual je taj da se posvađamo oko najnevažnije sitnice, onda taj gnjev preusmjerimo na live izvedbu te na kraju u bekstejđu doživimo klimaks s brojnim obožavateljicama što donose razne miraze za vrhunski spektakl koji priredimo
Tko su neki od vaših glazbenih uzora i kako su utjecali na vaš rad?
Medo: Pa ne bih ih baš nazvao uzorima, više su to neki utjecaji. Od najranije mladosti: Iron Maiden, AC/DC, Metallica, Black Sabbath pa kasnije Dillinger escape plan, Mars Volta, Mr Bungle, Tool, Hella, Lightning bolt, Don Caballero. Dobar dio tih bendova slušam i danas.
Leo: Klinci s ribnjak
Koja vam je najdraža stvar sa zadnjeg albuma i zašto?
Leo: Endogado definitivno jer je skroz nepovezana s ostatkom albuma kao i cijelom diskografijom. Nekakav hibrid Tangerine Dreama, Pet Shop Boysa i Floyda koji se proteže kroz sedmominutno transcendentno putovanje i nudi odgovore na sva životna pitanja.
10. Što možemo očekivati od vas u Močvari?
Medo: Kao i na svakom našem koncertu žestoku svirku i odličnu zabavu.
Leo: Lifecoaching koji uključuje besplatno savjetovanje za boljitak na području karijere, ljubavi te samoaktualizacije.
