2025. u brojkama: Liveurope premašuje 5700 podržanih koncerata!

Od njegovog pokretanja 2014. godine, Liveurope ima misiju potaknuti cirkulaciju mladih europskih izvođača i donijeti veću raznolikost glazbi uživo diljem kontinenta.

Ove godine započeo je novi grant Kreativne Europe, s kojim se uvode novi prioriteti, metode rada i ambiciozni ciljevi koji se nadovezuju na dokazani uspjeh platforme iz proteklog desetljeća.

Unatoč stalnim izazovima u sektoru glazbe uživo, uključujući inflaciju, rastuće troškove produkcije, rastuće naknade za izvođače i stalne promjene u ponašanju publike, Liveurope je ostao predan pružanju prilika sljedećoj generaciji europskih glazbenika.

Samo u 2025. godini platforma je podržala 720 koncerata glazbenika koji su državljani čak 36 nacionalnosti. To doprinosi više od 5700 podržanih koncerata od 2014. godine.

Poticanje novih europskih izvođača

U 2025. godini, punopravni članovi Liveuropea bukirali su u prosjeku 34 koncerta mladih europskih izvođača – u odnosu na 22 prije Liveuropea. To predstavlja povećanje od 55%!

Podržavanje europske glazbe u svoj njezinoj raznolikosti

Više od 53% koncerata koji su ove godine podržani sadržavalo je glazbu izvedenu na jezicima koji nisu engleski, što odražava europsko kulturno bogatstvo.

Kao dio Liveuropeove predanosti Keychangeu, 48% podržanih koncerata sadržavalo je u bendu barem jednu žensku članicu, a težnje su da se taj % popne na 50%!

Ekološki prihvatljivije turneje

Doprinos zelenoj tranziciji i promicanje održivih praksi u sektoru glazbe uživo stalni je Liveuropeov prioritet. Preko 70% izvođača koje su ove godine podržali putovalo je do mjesta održavanja koncerta kopnenim prijevozom.

Pogled u budućnost

Izazovi u sektoru glazbe uživo i dalje rastu, što klubovima sve više otežava preuzimanje rizika u dogovaranja koncerata mladih izvođača iz cijele Europe. Liveurope nudi provjereni put naprijed i, uz odgovarajuću podršku, ima potencijal postati vodeća inicijativa za koja stvara trajan strukturni utjecaj na cirkulaciju novih europskih izvođača.

Močvarni dnevni boravak

Močvarni dnevni boravak je dnevni program našeg kluba i cilj nam je pokazati publici da Močvara nije samo mjesto za koncerte i noćne programe, nego i prostor za igru, učenje i druženje. Program u dnevnim satima nudi razne kreativne radionice, tribine, sajmove, kvizove, društvene igre i mnoštvo drugih aktivnosti s naglaskom na brigu o mentalnom zdravlju i održivom razvoju. Aktivnosti su namijenjene svim dobnim skupinama pa se najmlađi mogu zabaviti na dječjim predstavama, a stariji na raznim kreativnim i korisnim radionicama i predavanjima.

Redovito surađujemo s udrugom Merida koja pomaže životinjama, s kojima organiziramo sajmove i buvljake za pomoć šapicama. Močvarni dnevni boravak poziva sve vesele kreativce da se pridruže našoj misiji stvaranja sigunrog prostora za izražavanje i podizanje svijesti o brizi za mentalno zdravlje i okoliš! 

Program je pokrenuo Luka Antić, bivši voditelj šanka Močvare i Pogodna Jedinstvo 2019., a 2024. godine ga preuzima Petra Jurec, studentica psihologije i URK-ova asistentica. 

Ako misliš da bi se tvoji hobiji dobro uklopili u naš program javi nam se na dnevniboravak@mochvara.hr.

IG: mochvarni.dnevni.boravak

FB: Močvarni dnevni boravak

Dark Busters / F.O.B split

Label: Zvuk Močvare
Format: kazeta, album, reizdanje
Izdano: studeni 2002.

Dark Busters / Fakofbolan (split Lp)

23. Human Rights Film Festival — od 1. do 7. prosinca u Kinu Kinoteka, Dokukinu KIC, mikro-kinu MaMa i Močvari

Pridružite nam se na novom, 23. izdanju Human Rights Film Festivala, koje će se održat se od 1. do 7. prosinca na nekoliko lokacija — u Kinu Kinoteka, Dokukinu KIC, mikro-kinu MaMa i Močvari.

Ulaz na kompletan program je besplatan, uz prethodno preuzimanje ulaznica na blagajnama kina.

Festival filma o ljudskim pravima neprofitni je projekt dviju istaknutih organizacija nezavisne kulture – Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kultureURK“, pokrenut 2002. godine s ciljem unapređenja vidljivosti raznih tema s područja ljudskih prava u mediju filma.

Od prvog, revijalnog izdanja u klupskim prostorima kluba MaMa i Močvare, HRFF je prešavši na veliko platno kontinuirano gradio profil festivala filmske kvalitete, jednako ostajući prepoznatljiv po svojim programima koji promoviraju otvorenost, multikulturalnost, toleranciju, slobodu izbora.

Sve detalje o programu objavit ćemo na web stranici festivala: humanrightsfestival.org

KRAP katarza: razgovor s Vagina Corporation

Iz srca skopske scene, kroz sobe i kolektive, dolazi Vagina Corporation — bend koji DIY energiju pretvara u čistu katarzu. Njihov zvuk spaja krautrock, psych i lokalne korijene, a na pozornici pretvara publiku u zajednicu oslobođenih tijela. Uoči koncerata u Močvari 6.11. i Beogradu (Karmakoma) 5.11., pričali smo o sceni, jeziku i onome što ih stvarno pokreće.

Budite ljubazni i predstavite nam jedan drugoga! (ideja je da svaki član predstavi nekog drugog člana, s nekim vašim internim pošalicama ili informacijama)
Borjan: Luka (vokal, gitara): Veliki maestro, ne prestaje komponirati ni u jednom trenutku, osobito kad želimo malo tišine između pjesama na probama.
Luka: Dario (bubnjevi): Dario je skriveni dijamant, našao sam ga u jednom skopskom skvotu kako fenomenalno improvizira, a nakon toga sam odlučio da moramo zajedno svirati.
Dario: Filip (gitara): Njegova gitara uvijek ima previše visokih frekvencija i na svakoj tonskoj probi nas tonac traži da ih stišamo.
Filip: Borjan (bass): pikleto (nije typo, samo specifičan nadimak, hahaha)

Odakle je došla ideja za ime benda? Želite li njime nešto poručiti?
Luka: Ne znam, u posljednje vrijeme mislim da ga i ne volim baš previše. Prvo je počelo kao neka ideja autosabotaže — odaberi loše ime i ako nakon toga uspiješ, znaš da si stvarno uspio. Ne znam osjećam li se i dalje tako, hahaha.
Borjan: Često mislim da je ideja samo najgluplje i sramotno ime za bend.
Filip: Ja mislim da je to bio izazov za Luku.

Na nekoliko mjesta opisujete svoj stil kao KRAP (kraut-rock/americana/psych) i spominjete i globalne utjecaje (Neu!, Can) i lokalne (novi val u regiji). Koji lokalni makedonski utjecaji ili pjesme oblikuju vaš zvuk i na koji način?
Luka: Arhangel je ime koje ne zna puno ljudi izvan Makedonije, ali ako pitate bilo koga tko se trenutno u Makedoniji bavi glazbom koji im je omiljeni bend i utjecaj, svatko bi naveo Arhangela u top 3. To i sam mogu potvrditi. Svakako moram navesti i svoje kolege iz Lufthanse i Korporacije koji me inspiriraju svaki put kad zajedno sviramo, bilo kroz jamanje ili komponiranje novih pjesama. Scena u Skopju se drži zajedno i ima puno fenomenalnih bendova svih uzrasta. Neki od trenutačno najuzbudljivijih su mi Korla, Golemata Voda, Stoj, Posle! i mnogi drugi koji su dio ili nisu dio etiketa “Mrtov Konj” ili “Gola Planina kolektiv”. Ako Skopje nešto ima, to je glazba.

Smatrate li da bi nešto trebalo napraviti/promijeniti u ovom našem današnjem Balkan-svijetu, što se tiče glazbene scene?
Borjan: Ima puno toga, oduvijek je ideja da scenu učinimo boljom i solidarnijom no što je bila prije. Osobno mi je važno da bendovi pjevaju na materinjem jeziku. Kad imaju predobru glazbu, ali pjevaju na engleskom to mi ostavi malo gorak okus. Ne da smatram da to nije dobro, ali se toj glazbi oduzima ono što bi bila kada bi bila ispjevana na materinjem, najiskrenijem jeziku. Kad se pjeva na engleskom, nosi se maska koja dozvoljava distancu od glazbe, a kad pjevaš na svome, tada jednostavno ne možeš ne biti iskren. Ionako ima previše bendova koji pjevaju na engleskom.

Kako se povezujete s fanovima, osim na koncertima? Primjerice, jedan bend iz susjedne države je svoje fanove pozvao na piknik. Jeste li vi kada pristupili takvim neobičnim, ali kreativnim metodama ili možda razmišljali o njima?
Filip: Ja nakon svirke dajem publici svoje haljine.
Luka: Pa iskreno, mislim da bismo u tom aspektu mogli biti bolji. Kad se malo napijem želim se družiti, pozovem ljude koji su bili na koncertu na afterparty, ali većinu vremena je samo cringe i pomalo patetično. S druge strane, upoznaš puno kul ljudi i to je dobar equalizer.

Vaš album ‘Време е!’ snimljen je u garaži u Skoplju. Zašto ste za mjesto snimanja albuma odabrali ovakav prostor i zašto baš tu garažu?
Luka : Време е nije bio snimljen u garaži, već u mojoj sobi, koja vrlo često možda i liči na garažu. Nisam baš najbolji u pravilima za čistu sobu Jordana Petersona. Možda zato album i zvuči tako. Malo janky, malo DIY i malo shit. Ali hej, demo snimke imaju svoju dušu i ta duša DIY glazbe mi se jako sviđa i može biti jako dobra.

Na albumu ‘Дали ова е живо?’ osjeća se snažna energija vaših nastupa. Što biste voljeli da vaš slušatelji ponesu kući s vaših koncerata? Merch, naravno. Možda i neku emociju, umor, hype, motivaciju…?
Borjan: Meni je najbitnije da se ljudi osjete oslobođenije i ugodnije u svojim tijelima, kao što sam se ja osjetio kad sam počeo svirati pjesme nakon što me Luka pozvao u bend.

Luka: Ja volim kad ljudi dožive nekakav katarzični osjećaj i volio bih da se to desi i u Zagrebu. Da se ljudi prepuste muzici, plešu i ne razmišljaju previše je li nešto dobro ili ne. Ako ljudi o tome ne razmišljaju, onda plešu i dobro se provode. To volim. Kad ljudi plešu, tada sam i ja sretan.

Koji vam je koncert ili mjesto nastupanja ostao u nekom sjećanju i zašto?
Borjan: Jedna od mojih omiljenih svirki definitivno je bila u Zadru. Imali smo i posjećenije svirke, ali tamo je svatko u publici bio maksimalno hyped, energija je bila nevjerojatna. Nakon svirke smo trebali spavati u Nigdjezemskoj, ali oni koji su tamo bili znaju da tamo nemaju baš idealne uvjete (nema vode, ali shout-out ekipi iz Nigdjezemske, najbolji su i napravili su nam najukusniju domaću pizzu). Na kraju koncerta Luka je pomalo stidljivo pitao na mikrofon publiku možemo li kod nekoga prespavati. Ponudilo se nekoliko ljudi i na kraju smo spavali kod Makedonke koja je znala Luku i bila na Erasmusu u Zadru, a baš taj dan joj je prijateljica dala svoju booking sobu na korištenje. Tako da smo od DIY uvjeta na kraju dobili najbolji tretman.
Luka: Meni Ljubljana svaki put ima prelijepe ljude i prelijepu energiju. Možda jer tamo imamo puno prijatelja i oni tamošnji ambijent čine opuštenijim, donoseći rakiju i dajući je na sve strane. I tamo ljudi najviše plešu. Mislim da mi se zato najviše sviđa.
Filip: Kragujevac…tko zna…zna…

Znate li možda za neki bend u nastajanju, možda kolege koji još nisu oformili bend ili neke tinejdžere koje ste čuli kako sviraju u lokalnom kafiću, a da su vam “zapeli za uho”?
Borjan: Trenutačno u Skopju ima puno odličnih bendova, poput Golemata voda, Mallard i Korka. Stvarno sam ponosan kad vidim kako se ti mladi bendovi razvijaju. Golemata voda su i mene konkretno inspirirali da se ne bojim svoje emo strane u jednoj novoj pjesmi koju trenutačno pišem za Vaginu.
Luka: Slažem se s Borjanom, trenutačno u Makedoniji postoji vrlo inspirativna mlađa scena. Iz Hrvatske mi se jako sviđa Klaustrofonija, iz Slovenije su mi fenomenalni Mal premalo, a iz Srbije Klotljudi i Ubili su batlera.

Gdje biste voljeli nastupati nekada u budućnosti? Možda neki festival, prostor ili koncertna dvorana, klub?
Borjan: Bilo bi kul da sviramo u nekom dvorcu ili konačno na Samitu nesvrstanih. To izgleda kao najkul mjesto za svirku, sa svim skejterima.
Luka: Možda u nekom zatvoru ili ludnici. Kao što su radili Cramps ili Iggy Pop. To bi bio lijep način da poginemo.
Filip: U nekoj korporaciji ili frizerskom salonu “Vagina”.

Što nam spremate za Močvaru?
Borjan: Spremamo dobru žurku, kao i par pjesama na kojima trenutačno radimo, koje ćemo po prvi put odsvirati upravo u Močvari i dan prije u beogradskoj Karmakomi. Free spirit day. Total fucking party maaaaaan.

Razgovarala: Anita Ulovec (Volontiram u Močvari)
S Makedonskog prevela: Laura Tandarić

Foto natječaj!

Ususret HRFF-u pozivamo fotografe amatere i profesionalce da nam pošalju radove koji komentiraju i reflektiraju aktualnu kulturnu i društvenu situaciju– od dokumentarnih prikaza do apstraktnih interpretacija. Rok je 5.11.2025.

Više o temi, uvjetima i nagradama potraži ovdje.

Razgovor s Dunjom Knebl

Uoči njenog koncerta povodom promocija albuma “Fauna” koji je snimila s Roko Margetom, s Dunjom je razgovarao voditelj projekta Vrelo zvuka — Emir Fulurija

Ovo je uzbudljivo razdoblje za Vas. Počelo je krajem prošle godine objavljivanjem albuma Dunija, nastavilo se dodjelom nagrade Rock&Off te velikim koncertom u Lisinskom s brojnim gostima. Kako ste u sve to uspjeli ugurati i snimanje albuma “Fauna”?
Doista je vrlo burna godina iza mene. Faunu smo snimali krajem prošle godine, a dovršavali početkom ove, ali smo malo čekali s objavljivanjem albuma jer je bilo previše događanja. Tek sada pripremamo promotivni koncert.

Album ste snimili sa sada već dugogodišnjim suradnikom, multiinstrumentalistom Rokom Margetom. Ta suradnja je izuzetno plodonosna, a moj je dojam kako ste sada baš apsolutno ‘kliknuli’. Možete li opisati kako izgleda vaš zajednički kreativni proces stvaranja pjesama?
Zapravo smo “kliknuli” već kod rada na prvom albumu. “Dokaz” je bio odmah vidljiv jer se album “Svilarica svilu prede” našao na cijenjenoj “Transglobal world music chart”.
Prva faza našeg rada je zajedničko preslušavanje i komentiranje pjesama koje sam izdvojila u uži izbor za album. Objašnjavam šta za mene neka pjesma znači i kakve ona emocije izaziva kod mene. Zatim prepuštam Roku da sam odabere pjesme koje mu se najviše sviđaju od tih ponuđenih. Slijede zajedničke probe gdje odaberemo instrumente za pojedine pjesme, ali to se mijenja dok ne dođemo do konačnog odabira.
Od samog početka me fascinirao velik broj instrumenata na kojima Roko svira, a taj broj se još znatno povećao tijekom  godina naše suradnje. Najviše nas je uvijek zanimalo kako uz određenu pjesmu neki instrument djeluje u smislu emocija i ugođaja. Osnovno je pravilo da trebamo osjetiti paše li instrument uz pjesmu ili ne. Kod Faune smo baš išli na to da ugođaj bude bajkovit. U tome nam je jako pomogao Sven Pavlović u čijem smo studiju snimali Faunu, a koji je skupa s Rokom producirao ovaj album.
Možda da spomenem i to da nemamo uzore niti bilo kakva fiksna pravila kako obrađujemo pjesme. Najvažniji su naši osjećaji, naš odnos prema pjesmama, a forma nije najvažnija, ona ne  određuje, nego je podređena našem odabiru.

Dunja Knebl & Roko Margeta – FAUNA (full album)

Koncept albuma su pjesme o životinjama, odnosno pjesme koje kao temu imaju životinje, ali se kroz njih personificiraju ljudski odnosi. Kako ste došli na ideju da snimite taj album? Je li bilo teško pronaći dovoljno pjesama za njega ili ih je bilo toliko da su neke ostale i van albuma?
Imam dosta pjesama na “listi čekanja” – to su pjesme koje u knjigama (zbirkama tradicijskih pjesama) obilježim ljepljivim listićima kao jako zanimljive, ili glazbeno ili tekstualno. Davno sam već uočila neke pjesme o životinjama koje su me posebno dirnule. Snimila sam više albuma koji ili imaju neku “priču”, ili sadrže pjesme iste tematike. Po običaju sam se savjetovala s Rokom šta bi njemu bilo inspirativno i na kraju smo se odlučili za Faunu (neke druge teme su ostale na čekanju).

Fauna, ali i flora se koriste u tradicijskoj glazbi kao svojevrsni simboli jer se kroz njih govori o nekim odnosima i situacijama o kojima se možda nije otvoreno pričalo. Koliko je zanimljivo otkrivati takve pjesme te istraživati značenje pojedinih simbola?
To je najzanimljivija karakteristika tradicijskih stihova – mogu se tumačiti na jako puno najrazličitijih načina. Svatko si može zamisliti svoju inačicu “priče” ili emocija. Od sasvim bukvalnog tumačenja, pa do bezbroj nijansi prenesenih značenja. Dobre tradicijske pjesme su poput opširnih romana, samo su puno kraće pa se mogu pjevati ili odsvirati.

Fauna” je objavljena i na ploči u izdanju Geenger Records. Koliko Vam je važno da je album objavljen i na to mediju?
Danas je neizvjesno u kojem će se pravcu razvijati sve to oko glazbe. Budućnost za glazbenike potpuno je neizvjesna. Ima puno različitih teorija, ali je činjenica da glazbom više ne upravljaju muzičari, niti ljudi kojima je glazba ljubav, već samo biznis.
Mi koji smo živjeli u doba materijalizirane glazbe, bez obzira u kojem formatu, volimo da je ona konkretnija od digitalnih verzija. Ako posjedujete CD ili vinil, glazbu koju ste kupili možete slušati bilo kada; ona ostaje u vašem posjedu. Slično je i s knjigama. Praktično je imati Kindle gdje stane enorman broj knjiga, ali to ne znači da ih posjedujete. S digitalnim servisima nikad nije ništa sigurno, vaše omiljeno štivo ili glazba mogu biti ugašeni i nestati u bilo kojem trenutku.
Kad nam je Matija Rubinić poslao svoj dizajn za Faunu, odmah smo Roko i ja poželjeli da album bude na objavljen na vinilu. Želja nam se ispunila.

Što pripremate za promociju koncerta?
U prvom dijelu koncerta odsvirat ćemo pjesme s albuma uz neke dodatne stare žičane instrumente. Naime, s nama će svirati i Kruno Carić, pravi majstor za staru glazbu.Njegovi instrumenti će dodatno pridonijeti bajkovitosti pjesama. Naravno, odsvirat ćemo i neke naše “hitove” 🙂 s prva dva albuma.

Emir Fulurija

20 godina Operacije:grad

Operacija grad vas srdačno poziva na obilježavanje 20 godina od prve Operacije:grad kroz kulturno-umjetnički i razgovorni program koji će se održati od 18. do 21.10.

Prva Operacija:grad održana je u rujnu 2005. godine u napuštenom kompleksu bivše tvornice Badel, u organizaciji 26 organizacija iz područja kulture i mladih. Njihova misija? Tematizirati nedostatak prostora za kulturu i mlade u Zagrebu u to vrijeme te tražiti od vlasti Grada Zagreba da se politički investira u razvoj novih prostora za nezavisnu kulturu te principe sudioničkog upravljanja tom kulturnom infrastrukturom. Tako je započela kampanja kojom je 2006. osnovan Savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade (današnja udruga Operacija grad) koji okuplja organizacije iz inicijative, a 2008. je kao rezultat kampanje osnovan Pogon – zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, kao ustanova čiji su suosnivači i suupravljači Operacija grad i Grad Zagreb.

Kako bismo obilježili 20 godina od manifestacije kojom je sve započelo, želimo se prisjetiti polazišta te inicijative koja je porodila za Zagreb, Hrvatsku, ali i šire, i dalje jedinstveni tip institucije te resursa za nezavisnu kulturu. Tako će se u sklopu programa pričati o počecima i ciljevima inicijative, ali i tome gdje se danas nalazimo u odnosu na te ciljeve te se referirati na napada krajnje desnice na aktere iz nezavisne kulture i medija. Razgovorni program će obogatiti politički angažirani performansi Siniše Labrovića, koji je trebao biti izveden na otkazanom Oglede festivalu, i Marije Bajo, a program će zatvoriti izvedba predstave “Bitka na Neretvi” udruge Bacači sjenki.


18.10. subota
11:00 Trg bana Josipa Jelačića

Performans: Siniša Labrović “Zastave svih zemalja, ujedinite se”
Parola „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ obilježila je politiku 20. stoljeća, ali u zemljama koje su se nazivale „radničkima“, radnici nisu imali stvarnu moć, već su, uz druge društvene skupine, bili podložni autoritarnim i diktatorskim (zlo)djelima. Paradoksalno, sindikalna udruživanja u kapitalističkim društvima često su donosila konkretnija poboljšanja. Ipak, ta je parola potaknula i druge potlačene skupine da se bore za svoja prava – kolonizirane narode, žene, LGBTQ+ zajednicu – često uz značajne pobjede… No, ni jedna od tih pobjeda nije konačna: svjedočimo smanjivanju, pa i ukidanju već stečenih sloboda. Eksploatacija, rasizam, mizoginija, homofobija i kolonijalne prakse ne nestaju, već poprimaju nove oblike. Jedno od takvih lica jest i ksenofobija, strah i mržnja prema strancima. Sve te politike mogu se svesti na simbol zastave – unificiranog i vječnog identiteta koji ne priznaje razlike. Diljem svijeta zastava ponovo postaje sveta, a promotori zastava rade nam o glavi. Zato bi se u društveno i političko polje trebale ponovo vratiti prakse koje afirmiraju solidarnost “slabih” i uzajamnost potlačenih, a kontra obožavanja zastave i njenih nasilnih, unificirajućih, porobljivačkih i mrziteljskih politika. “Zastave svih zemalja, ujedinite se” paradoksalna je i sarkastična parola – premda su fašistoidne politike vrlo slične, one nisu praćene međusobnom solidarnošću ili suradnjom, osim s pozicija moći, tlačenja i militarizma. Zastava zastavu ne voli i zastava zastavi ne vjeruje!
Poveznica na događaj: https://www.facebook.com/events/683272534795791


20.10. ponedjeljak
17:30 Velika dvorana Pogona Jedinstvo

Tribina: 20 godina od Operacije:grad i gdje su prostori za kulturu u Zagrebu danas
Moderira: Vatroslav Miloš
Sudjeluju: Boris Bakal (Bacači sjenki), Sanja Burlović (AKC Attack), Tomislav Medak (Multimedijalni Institut – MaMa), Janja Sesar (Pogon)

19:45 Velika dvorana Pogona Jedinstvo
Performans: Marija Bajo “In Memoriam Actualis”
Klavirski performans „In Memoriam Actualis“ kroz glazbu evocira sjećanje na žrtve ratova moderne povijesti, istovremeno služeći kao apel za promišljanje i djelovanje u suočavanju sa zastrašujućim kontekstom današnjice. Putem tematske repetitivnosti glazbene okosnice performansa, Bajo scenskim elementima, tijelom u službi medija i elementima ritualnog, fokus postavlja na genocid u Palestini koji se dešava uz punu pozornost cijelog svijeta i naglašava kolektivni vrisak za djelovanjem. U performansu ćemo, pored skladbi “U ime holokausta” John Cagea i “Sarajevskih ratnih razglednica”, op. 159 Josipa Magdića, imati priliku čuti Magdićevo djelo, Supernumerary, op. 233 koje je, nažalost, nikad aktuelnije. Sam autor kaže: „Danonoćno slušajući jezive, ali impresivne eksplozije topovskih, tenkovskih, avionskih i drugih granata u gradu podno Trebevića (trajanje opsade 1425 dana; dužina obruča 62 km; svakih 25 m top, haubica ili slično; broj granata – nema konsenzusa; ja sam čuo svaku!), odlučio sam snimiti taj grandiozni zastrašujući zvuk, misleći: ako preživim, možda ću ga negdje moći upotrijebiti.”


21.10. utorak
18:00 Mala dvorana Pogona Jedinstvo

Tribina: Povratak otkazanih
Moderira: Matija Mrakovčić
Sudjeluju: TBC

20:00 Velika dvorana Pogona Jedinstvo
Predstava: “Bitka na Neretvi”
U svjetlu tame dnevno-političkih perverzija, predstava ‘Bitka na Neretvi’ je avantura slobodnog teritorija zamišljaja.
Premijerno izvedena u Zagrebu u Laubi, u siječnju 2016. godine, “Bitka na Neretvi” potom izvedena na više od dvadesetak domaćih i međunarodnih festivala (od Splita i Dubrovnika do Yerevana i Ljubljane), događa se uvijek i sada u pravom trenutku povijesti i na pravom mjestu.
Ona izravno progovara o relativnosti prošlih i sadašnjih pobjeda zbog kojih je – upravo stoga što su se dogodile – naša sadašnja realnost moguća. To je zamišljena i stvarna potraga za zelenom dolinom suvremenosti u događajnom prostoru-instrumentu scene koja je u mogućnosti promišljati sve.
Što je moglo biti da je bilo drugačije? – pitanje je koje Boris Bakal kao redatelj i zajedno s Leom Vukelićem kao izvođač i ovoga puta postavlja svojoj publici, znajući da ispravnog/točnog odgovora nema.
Antispektakl ‘Bitka na Neretvi’ je razgovor dvoje umjetnika koji nastoje pomiriti svoje ukrštene, zapletene, ali i često suprotstavljene sudbine; ona je presjek povijesnih i osobnih realiteta i fikcija koje nadilaze općeprihvaćene okvire sadašnjosti. Ta nadpovijesna i metadramska ‘Bitka na Neretvi’ odvija se kao naprasno neprekinut i nedosljedan scenski dijalog dvoje ljudi koji promišljaju pojmove i ponude sreće, emancipacije, slobode, sigurnosti, odgovornosti i budućnosti.
Autor koncepta i redatelj: Boris Bakal
Dramaturginja predstave: Anja Pletikosa
Scenograf predstave i koautor: Leo Vukelić
Izvođači radova: Boris Bakal, Leo Vukelić
Autor glazbe i zvučnih slika: Tomislav Babić
Kostimografkinja: Ivana Bakal
Video oblikovanje: [Vedran Senjanović]
Oblikovanje plakata i knjižice: Ivan Klisurić
Video i audio suradnja: Domagoj Klasić i Oleg Colnago
Produkcija: Bacači Sjenki
Podrška projektu BnN: Ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba te Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Vizual 20 godina Operacije:grad: Lucija Burić
▬▬▬
Ulaz na sve programe je besplatan te nisu potrebne prijave niti ulaznice.

Program se ostvaruje uz financijsku podršku Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te Zaklade Kultura nova.

Facebook event