U srijedu, 11. lipnja 2025, Močvara postaje mjesto povratka jednog od najzanimljivijih domaćih eksperimentalnih sastava – Moraines. Nakon dugogodišnje stanke i intenzivnog rada na novom materijalu, bend će predstaviti svoj prvi album u 15 godina, praćen impresivnim vizualnim i svjetlosnim showom.

Koji je najčudniji kompliment ili usporedba koje ste čuli o svojoj glazbi? (ili o frizuri?)
Rekli bismo da “naša glazba je poput vođenja ljubavi s nepoznatim bićem iz svemira” dosta visoko kotira na listi čudnih komplimenata :), a najomraženija usporedba nam je kad netko kaže da sviramo metal. Kao… svašta jest, ali metal sam po sebi nikako nije. Ma zapravo, mi smo u višegodišnjim dilemama kako se uopće definirati i s čim usporediti. Lakše nam je pričati o uzorima svakog člana (međusobno poprilično raznolikima) nego doći do konsenzusa o žanru. Neki od nas tu čuju i punk, neki math rock, neki goth rock i opet, nekako, svega toga ima i nema uopće. Na kraju, sve ovisi kako čije uši nešto registriraju i kako mozgovi to što je poslušano povezuju s ranije konzumiranom glazbom, istraživanjem i poznavanjem iste uopće. S frizurama smo isto tu negdje u sličnom kaosu…

Možete li izdvojiti jedan nastup kojeg se vrlo rado sjećate, i obrazložiti zašto vam je baš taj ostao u dobrom sjećanju?
Postave i glazbene faze benda su se kroz godine mijenjale, pa bi bilo najpoštenije spomenuti barem tri nastupa da to sve obuhvatimo, a evo i kratkih važnih razloga uz svaki – Močvara, 2008. – prvi koncert, i odmah smo dobili priliku svirati na eventu s jednima od naših uzora, berlinskim The Oceanom; potom na platou Gradec u sklopu Gričevanja 2014., što je bio naš prvi samostalni koncert i vjerojatno najposjećeniji; i za kraj onaj “povratnički” ili “drugi prvi” nakon skoro 8 godina apstiniranja od pozornice, 2022. opet u Močvari.

Za portal Ravno do dna, nazvali ste svoj proces kreiranja glazbe “bjesomučna improvizacija” te komentirali: “Počnemo s idejom, a onda je pustimo da raste. Nema puno razmišljanja, samo osjećaj”. Jeste li ikada složili pjesmu do kraja pa je “pobrisali” jer je zvučala “poznato”?
Dobro pitanje, i čak moguće da nismo, ili svakako nismo u potpunosti, nego bismo tražili načine kako da “poznate” dijelove pjesama preradimo da postignemo nešto drugo/novo, a istovremeno nekako i ostanemo koliko-toliko u konceptualnoj poveznici s prethodnima.

Što ili koga vi slušate ovih dana?
Vrlo teško za odgovoriti, i ono za što danas znamo da je netko iz benda slušao jučer, sutra vjerojatno više neće biti tako, svi dosta lutamo i šaramo po interesima, posebno danas kad svega ima previše i beskonačno. Nepravedno je u tom smislu baš ono izdvojiti nekoga ili nešto… ajmo samo reći da Pelican ima novi album.

Nastupali ste s nekim značajnim imenima poput The Ocean, Celeste, Aussitôt Mort, Heaven In Her Arms, Meniscus i Syndrome… Postoji li neko ime koje biste baš jako voljeli vidjeti u nastavku ove liste?
O da, da, da – od još uvijek aktivnih već spomenuti Pelican, potom Mogwai i God Is An Astronaut (usput ubacujemo vrlo razmetljivi hint poštovanim organizatorima – oba benda su kasnije ove godine u Zagrebu, a mi smo slobodni ;)), a ako vrijedi spomenuti i neaktivne, neki od nas u bendu bi slobodno mogli i umrijeti nakon dijeljenja pozornice s, primjerice, Isisom, Neurosisom i Junom (za ovo nitko ne zna, a ako ipak da, pišemo vam peticu za scene cred, javite se za gratis ploču Morainesa :)).

Biste li razmotrili suradnju s bendovima ili umjetnicima iz neke od inozemnih scena koje ste upoznali – i ako da, underground glazbe koje zemlje vam je zanimljiv/cool/privlačan?
Naravno, samo u današnje doba, kad i u jednoj Hrvatskoj postoji bend poput nas, vjerojatno više nije ni važno čija je i odakle je scena, ljudi dobro briju svoje priče u svim dijelovima svijeta. A evo, neki ziheraški odgovor bi bio, pa naravno, SAD, većina glazbe na kojoj smo odrasli ipak je potekla otamo, i očito da postoje vrlo snažni razlozi zašto su nam onaj konačni zvuk albuma oblikovali Amerikanci a ne Hrvati ili neki drugi. A ako ćemo baš o undergroundu, europske zemlje su tu i dalje na tronu, Njemačka i Francuska su neiscrpno vrelo svega što poželiš, a i mnogi drugi su na toj razini.

Da imate priliku organizirati hrvatski post-rock, post-metal showcase u inozemstvu – koga biste poveli sobom i zašto?
Toliko nas je danas malo ostalo da, ako bismo se uopće uspjeli dogovoriti, stali bismo svi vjerojatno u manje od dva kombija. Recimo, našu braću iz Emphasisa (Čakovec), s kojima smo vjerojatno imali najviše zajedničkih gigova kroz godine, a za bolji balans bilo bi super povesti i math rock veterane Peach Pit. A da su ovo neka prošla vremena, kada je ta scena kod nas bila najživlja, vodili bismo i pokojne Lunar, Radio Free Isaac, Don’t Mess With Texas, Stormse…

Zamislite da pred vama stoje slušatelji koji vas još nisu imali prilike poslušati/streamati, a vi imate opciju odsvirati im samo jednu stvar sa zadnjeg albuma. Što birate?
Uf, opet teško pitanje na koje bi sasvim moguće svatko iz benda imao svoj odgovor, i iz kojeg bi nastala nova mučna bendovska rasprava. Nekako oprezno i objektivno se možda da zaključiti da je upravo prva stvar s albuma, Anima, nekakav sukus zvukovlja koje slijedi iza nje – tiho, sporo, lagano, glasno, distorzirano, furiozno, dinamično… Ta stvar ima možda i najbolji balans svega u jednom i moguće da u konačnici, na snimci, ima i najveću čaroliju od svih. A kroz godine smo je zapravo najrjeđe izvodili uživo.

“Pet godina pisanja, četiri godine snimanja, pet godina miksa i mastera, te godina rada na vizualu”. Samo jedna večer u Močvari, odakle je sve krenulo. Što nam spremate za 11. lipnja?
Spremamo još jedno feniksovsko dizanje iz pepela, po tko zna koji put u osamnaest godina života ovog benda, a u paketu s time i, nadamo se, najitenzivnije zvučno i vizualno pojavljivanje do sada, skoro sat vremena non-stop muzike uz bogati light show. I ne bi bilo u redu na kraju ne spomenuti i druge bendove, koji su jednako važan dio te večeri, Mass Culture iz Atene i zagrebački Prisonplanet. Grci su na europskoj turneji, domaćima je ovo tek drugi koncert, a mi smo evo tu negdje između, s prvim albumom u 15 godina 🙂 Vidimo se, bit će to jedna skroz dobra močvarna srijeda!

Anita Ulovec (Volontiram u Močari)