Zombie-folk? Neo-folk? Glazbenici? Pjevači? Performeri? Eurovizijska senzacija? Vikinzi? Ljudi koji pjevaju o skijaškom trčanju? Ponajveća folk/world music atrakcija sa sjevera Europe? Sve to su Puuluup!

Osvrt na fenomenalnu nedjeljnu večer s estonskim sastavom Puuluup napisali su močvarni volonteri Helen Mirna Vučić i Dario Štefek.

Helen:

Već nas dugo nije netko tako skroman toliko oduševio, zabavio i ganuo do suza kao što su to prošlu nedjelju u Močvari učinili estonski neo-folk duo Puuluup. To smiješno ime vam vjerojatno zvoni poznato, a iza njega stoji vrlo banalno, genijalno objašnjenje. Bend se sastoji od dva majstora talharpe – imenom Ramo Teder i Marko Veisson – i jednog loopera kojim upravlja Ramo istovremeno pjevajući i svirajući. Marka se sjećamo kao onog s najdubljim i najupečatljivijim vokalom u pjesmi “(Nendest) narkootikumidest ei tea me (küll) midagi” („Mi (stvarno) ne znamo ništa o (ovim) narkoticima“) s kojom su, zajedno s hip-hop grupom 5miinust, predstavljali Estoniju na Eurosongu ranije ove godine.

Ako ga ne shvaćaš ozbiljno, Eurosong može biti zabavan, a i koristan sažetak, uvid u trenutne društvene trendove za nas kulturne marginalce. Nađe se tu i tamo i dobre glazbe, a taj rijedak trenutak su nam priuštili upravo Estonci, i mogu reći da mi je njihova pjesma bila omiljena od početka. Tome dodaje što sam gorljivi fan estonskog benda Winny Puhh, bizarne skupine koja je 2013. SKORO predstavljala Estoniju na Eurosongu – na njihovoj varijanti Dore, bili su treći, no njihov, najblaže rečeno, naglašeno neobičan izričaj popularizirao ih je kao ‘najbolji Eurosong bend koji tamo nije nikad bio’. Puuluup i 5miinust su najbolji Eurosong bend koji je tamo bio, i apsolutno razvalio.

Uvjerena da me svemir voli od same najave ovog koncerta, došla sam s očekivanjem da ću čuti svoj ljetni hit u akustičnoj talharpa verziji i močvarnoj intimi, rastopiti se od sreće i iscuriti u jesen. U idućih sat i pol, dvojica nenametljivih estonskih čudaka, dva prekrasna ljudska bića, odveli su nas na putovanje na kojem smo zaboravili da je Eurosong ikada postojao i topili se od sreće iz pjesme u pjesmu.

Dario:

Između pjesama Ramo i Marko su nas educirali o looping mašini, talharpi (dvo ili četverožičana savinuta lira koja je migrirala na područje Estonije zajedno sa švedskim doseljenicima tijekom 10. stoljeća), skijaškom trčanju i poljoprivredi spontano ubacujući odgovore na hrvatskom jeziku u iznenađujuće većoj količini nego većina stranih izvođača.

Dodatno su nas osvojili brzim i dovitljivim humorom koji je obilovao šalama i konstatacijama upućenim publici kao i sebi samima, te estonskim društvenim obrascima i stereotipima na temu izolacije i usamljenosti.
Jer, kada ti je matična zemlja od samo milijun ljudi šumovita močvara, pronađeš nešto i u drveću, močvari, a još više u looping mašini, koja, kako nam je Ramo demonstrirao, kreira brojna prijateljstva (umnožava prethodne snimke vašeg glasa).

Time je postignuta naklonost publike koja je bila skoro stopostotno animirana veliku većinu koncerta. Naučena su i dva-tri plesa od kojih je jedan bio dugačko spiralno kolo spojeno sa seljačkom interpretacijom valcera.

Sve u svemu, jedna lijepa folk večer na kojoj se skupilo i uživalo 40-ak ljudi svih uzrasta. Sigurni smo da će nam se Puuluup vraćati u nadolazećim godinama te ih jedva čekamo ponovo čuti i vidjeti.

Datum koncerta: 15.9.2024.
Pisali: Helen Mirna Vučić i Dario Štefek (Volontiram u Močvari)
Video: Jahvo Joža / SubsiteTV