Prošli petak bilo je beskompromisno – za metak, jer u posjet su nam stigli cijenjeni sludge pioniri Eyehategod, dok su lokalnu podršku pružili izvrsni i friški Doom Temple.
Mladi zagrebački bend Doom Temple pokazao se kao odlična uvertira u NOLA veterane Eyehategod – klasični sludge zvuk koji nikad ne zadire u monotoniju i održava publiku živom odrješitom ritam sekcijom koja se ne boji mijenjati tempo pjesma, koje često nagrađuju publiku velikim finalnim riffovima i općom bukom.
Govoreći o publici, zanimljivo je koliko je mlađa domaća alternativna/metal scena prigrlila stoner, doom i sludge žanrove. Od prvih Doom Templeovih riffova, prostor ispred pozornice se potpunosti popunio, spreman podržati bend. Obećavajućoj mladoj trojci, uz zavidnu energiju, nije nedostajalo ni glazbenih vještina, održavajući nastup tečnim, pružajući iz pjesme u pjesmu novi obrat na provjerene strukture sludge žanra – one koju je Eyehategod usavršio, a možda čak i prvenstveno predstavio još ranih devedesetih.
Doom Templeovom već spomenutom basu i bubnju gitara ne krade pozornost, ali itekako doprinosi cijelom zvuku benda koji je uživo puno direktniji, glasniji i na kraju krajeva zabavniji nego na svom prvijencu Moonrock Chronicles. Nadamo se da će taj element unijeti u studio pri idućem izdanju kojeg se, prema reakcijama mlade publike i onima iskusnima u žanru, itekako čeka.
Nakon energičnog uvoda kojeg nam je pružio Doom Temple, Eyehategod su s lakoćom preuzeli pozornicu, potvrđujući zašto već više od tri desetljeća nose status ikona sludge metala. Njihov prepoznatljiv zvuk – prljav, težak i sirov – instantno je transformirao prostor u kaotičnu, ali katarzičnu dimenziju bijesa, sažaljenja, ali i buke i nerafinirane snage.
Mike IX Williams, sa svojim karakteristično raspuklim vokalom, nije pokazivao znakove posustajanja, unatoč godinama i turbulentnoj prošlosti benda koju ova četvorka ostavlja u prošlosti, zametenu prašinom uspjeha u proteklih 10-15 godina karijere.
Gitare Jimmyja Bowera (Down, Crowbar, Superjoint Ritual itd.) , jednog od ključnih aktera NOLA scene, bile su jasne i čiste u buci kojom su bas i bubanj diktirali, često ostavljajući publiku bez izbora za agresivan pit koji i ovakvoj svirci priliči. Ovaj nastup, a posebice reakcije okupljenih na New Orleans is the new Vietnam i Blank/Shoplift, podsjetnici su koliko je Eyehategod oblikovao i zacementirao estetiku sludge žanra, ali i dokaz da unatoč dugoj povijesti, njihova glazba nije izgubila na intenzitetu ni relevantnosti, posebice kod mlađih generacija zagrebačke publike.
S obzirom na izrazito pozitivne reakcije i mlađe i starije publike, nedvojbeno je da će nas dečki iz New Orleansa nastaviti redovito posjećivati, pa ukoliko ste ovaj put propustili prljavi sludge dernek – bit će toga još! Močvara jest i nastavlja biti topli dom alternativne kulture svih boja i oblika.
Napisao močvarni volonter Dario Štefek.
Uredila močvarna volonterka Helen Mirna Vučić.
(Volontiram u močvari)
