Ekipa koja je s njim drugovala i stvarala znala je kako se Franko već duže vrijeme bori protiv zloćudne bolesti koja ga je gotovo prikovala za krevet i zbog koje je morao prisilno usporiti tempo svog inače dinamičnog i produktivnog života.
Mogli ste ovih dana u prisjećanjima na njega pročitati kako je objavio 12 knjiga, održao 65 samostalnih i ohoho skupnih izložbi, glumio u devet profesionalnih predstava te izveo gotovo stotinu što samostalnih što skupnih performansa. Umjetnost ga je vodila širom svijeta a, uz Hrvatsku, najveći odjek su njegovi radovi ostavili u Japanu, toj dalekoj i egzotičnoj zemlji koja obožava individualce i čudake, gdje su o njemu snimili i kraći dokumentarni film.
Posljednjih desetak godina okupio je oko svoje karizme jednu takvu grupicu specifičnih osobenjaka te su u Splitu osnovali udrugu za promicanje eksperimentalne umjetnosti DADAnti čiji je on bio, eto, doživotni predsjednik. Neki su se nad njihovim radovima zgražali, neki ih slavili no njihov prkos i autsajderski status nisu mogli ostati nezapaženi. Upravo s tom ekipom, Franko je često bio i gost Močvare nastupajući u sklopu našeg programa KUM (Kazalište u Močvari) sa začudnim poetskim performansima ili u sklopu slem večeri poezije na kojima se nikad nije natjecao već je obnašao dužnosti (su)organizatora i predsjednika žirija.
Dok su Zagreb i Split redovito ratovali tijekom sportskih derbija, ovi umjetnički susreti nisu u sebi nosili natjecateljski, agresivni naboj iako se pamti i slemerski raskol nakon prvog državnog prvenstva i sraz dalmatinske drčnosti i purgerskog ponosa kojih nije nedostajalo. No, u mlakoj i punoj žabokrečine kulturnoj atmosferi hrvatske kulturne scene, ekscesni tipovi poput Franka i njegovih DADAnti legionara dobrodošli su vjetar osvježenja bez kojeg će ista ta scena biti neopisivo dosadnija i učmalija.
Napisao bih mu, kao mnogi drugi, “Barba, počivao u miru” no znam da nikada nije volio mir i dosadu stoga umjesto patetičnog oproštaja, citat Frankovog duhovnog dade Tristana Tzare:
Koje dobro su nam donijele filozofske teorije? Jesu li nam pomogle napraviti malen korak naprijed ili natrag? Što je naprijed, a što iza? Jesu li promijenile naše oblike preziranja? Mi jesmo. Mi se svađamo, raspravljamo, mi se uzbuđujemo. Ostalo je bezobrazluk. Ponekad ugodan, ponekad pomiješan sa malo dosade, močvara idiotizirana humcima umirućeg žbunja.
Fotografirala Nives Milješić, 7.5.2014.: Franko Bušić i Jurica Ivčević Žorž, pjesnički derbi DADAnti Split
Vs. Zagrebački slemeri.
