Iz srca skopske scene, kroz sobe i kolektive, dolazi Vagina Corporation — bend koji DIY energiju pretvara u čistu katarzu. Njihov zvuk spaja krautrock, psych i lokalne korijene, a na pozornici pretvara publiku u zajednicu oslobođenih tijela. Uoči koncerata u Močvari 6.11. i Beogradu (Karmakoma) 5.11., pričali smo o sceni, jeziku i onome što ih stvarno pokreće.

Budite ljubazni i predstavite nam jedan drugoga! (ideja je da svaki član predstavi nekog drugog člana, s nekim vašim internim pošalicama ili informacijama)
Borjan: Luka (vokal, gitara): Veliki maestro, ne prestaje komponirati ni u jednom trenutku, osobito kad želimo malo tišine između pjesama na probama.
Luka: Dario (bubnjevi): Dario je skriveni dijamant, našao sam ga u jednom skopskom skvotu kako fenomenalno improvizira, a nakon toga sam odlučio da moramo zajedno svirati.
Dario: Filip (gitara): Njegova gitara uvijek ima previše visokih frekvencija i na svakoj tonskoj probi nas tonac traži da ih stišamo.
Filip: Borjan (bass): pikleto (nije typo, samo specifičan nadimak, hahaha)

Odakle je došla ideja za ime benda? Želite li njime nešto poručiti?
Luka: Ne znam, u posljednje vrijeme mislim da ga i ne volim baš previše. Prvo je počelo kao neka ideja autosabotaže — odaberi loše ime i ako nakon toga uspiješ, znaš da si stvarno uspio. Ne znam osjećam li se i dalje tako, hahaha.
Borjan: Često mislim da je ideja samo najgluplje i sramotno ime za bend.
Filip: Ja mislim da je to bio izazov za Luku.

Na nekoliko mjesta opisujete svoj stil kao KRAP (kraut-rock/americana/psych) i spominjete i globalne utjecaje (Neu!, Can) i lokalne (novi val u regiji). Koji lokalni makedonski utjecaji ili pjesme oblikuju vaš zvuk i na koji način?
Luka: Arhangel je ime koje ne zna puno ljudi izvan Makedonije, ali ako pitate bilo koga tko se trenutno u Makedoniji bavi glazbom koji im je omiljeni bend i utjecaj, svatko bi naveo Arhangela u top 3. To i sam mogu potvrditi. Svakako moram navesti i svoje kolege iz Lufthanse i Korporacije koji me inspiriraju svaki put kad zajedno sviramo, bilo kroz jamanje ili komponiranje novih pjesama. Scena u Skopju se drži zajedno i ima puno fenomenalnih bendova svih uzrasta. Neki od trenutačno najuzbudljivijih su mi Korla, Golemata Voda, Stoj, Posle! i mnogi drugi koji su dio ili nisu dio etiketa “Mrtov Konj” ili “Gola Planina kolektiv”. Ako Skopje nešto ima, to je glazba.

Smatrate li da bi nešto trebalo napraviti/promijeniti u ovom našem današnjem Balkan-svijetu, što se tiče glazbene scene?
Borjan: Ima puno toga, oduvijek je ideja da scenu učinimo boljom i solidarnijom no što je bila prije. Osobno mi je važno da bendovi pjevaju na materinjem jeziku. Kad imaju predobru glazbu, ali pjevaju na engleskom to mi ostavi malo gorak okus. Ne da smatram da to nije dobro, ali se toj glazbi oduzima ono što bi bila kada bi bila ispjevana na materinjem, najiskrenijem jeziku. Kad se pjeva na engleskom, nosi se maska koja dozvoljava distancu od glazbe, a kad pjevaš na svome, tada jednostavno ne možeš ne biti iskren. Ionako ima previše bendova koji pjevaju na engleskom.

Kako se povezujete s fanovima, osim na koncertima? Primjerice, jedan bend iz susjedne države je svoje fanove pozvao na piknik. Jeste li vi kada pristupili takvim neobičnim, ali kreativnim metodama ili možda razmišljali o njima?
Filip: Ja nakon svirke dajem publici svoje haljine.
Luka: Pa iskreno, mislim da bismo u tom aspektu mogli biti bolji. Kad se malo napijem želim se družiti, pozovem ljude koji su bili na koncertu na afterparty, ali većinu vremena je samo cringe i pomalo patetično. S druge strane, upoznaš puno kul ljudi i to je dobar equalizer.

Vaš album ‘Време е!’ snimljen je u garaži u Skoplju. Zašto ste za mjesto snimanja albuma odabrali ovakav prostor i zašto baš tu garažu?
Luka : Време е nije bio snimljen u garaži, već u mojoj sobi, koja vrlo često možda i liči na garažu. Nisam baš najbolji u pravilima za čistu sobu Jordana Petersona. Možda zato album i zvuči tako. Malo janky, malo DIY i malo shit. Ali hej, demo snimke imaju svoju dušu i ta duša DIY glazbe mi se jako sviđa i može biti jako dobra.

Na albumu ‘Дали ова е живо?’ osjeća se snažna energija vaših nastupa. Što biste voljeli da vaš slušatelji ponesu kući s vaših koncerata? Merch, naravno. Možda i neku emociju, umor, hype, motivaciju…?
Borjan: Meni je najbitnije da se ljudi osjete oslobođenije i ugodnije u svojim tijelima, kao što sam se ja osjetio kad sam počeo svirati pjesme nakon što me Luka pozvao u bend.

Luka: Ja volim kad ljudi dožive nekakav katarzični osjećaj i volio bih da se to desi i u Zagrebu. Da se ljudi prepuste muzici, plešu i ne razmišljaju previše je li nešto dobro ili ne. Ako ljudi o tome ne razmišljaju, onda plešu i dobro se provode. To volim. Kad ljudi plešu, tada sam i ja sretan.

Koji vam je koncert ili mjesto nastupanja ostao u nekom sjećanju i zašto?
Borjan: Jedna od mojih omiljenih svirki definitivno je bila u Zadru. Imali smo i posjećenije svirke, ali tamo je svatko u publici bio maksimalno hyped, energija je bila nevjerojatna. Nakon svirke smo trebali spavati u Nigdjezemskoj, ali oni koji su tamo bili znaju da tamo nemaju baš idealne uvjete (nema vode, ali shout-out ekipi iz Nigdjezemske, najbolji su i napravili su nam najukusniju domaću pizzu). Na kraju koncerta Luka je pomalo stidljivo pitao na mikrofon publiku možemo li kod nekoga prespavati. Ponudilo se nekoliko ljudi i na kraju smo spavali kod Makedonke koja je znala Luku i bila na Erasmusu u Zadru, a baš taj dan joj je prijateljica dala svoju booking sobu na korištenje. Tako da smo od DIY uvjeta na kraju dobili najbolji tretman.
Luka: Meni Ljubljana svaki put ima prelijepe ljude i prelijepu energiju. Možda jer tamo imamo puno prijatelja i oni tamošnji ambijent čine opuštenijim, donoseći rakiju i dajući je na sve strane. I tamo ljudi najviše plešu. Mislim da mi se zato najviše sviđa.
Filip: Kragujevac…tko zna…zna…

Znate li možda za neki bend u nastajanju, možda kolege koji još nisu oformili bend ili neke tinejdžere koje ste čuli kako sviraju u lokalnom kafiću, a da su vam “zapeli za uho”?
Borjan: Trenutačno u Skopju ima puno odličnih bendova, poput Golemata voda, Mallard i Korka. Stvarno sam ponosan kad vidim kako se ti mladi bendovi razvijaju. Golemata voda su i mene konkretno inspirirali da se ne bojim svoje emo strane u jednoj novoj pjesmi koju trenutačno pišem za Vaginu.
Luka: Slažem se s Borjanom, trenutačno u Makedoniji postoji vrlo inspirativna mlađa scena. Iz Hrvatske mi se jako sviđa Klaustrofonija, iz Slovenije su mi fenomenalni Mal premalo, a iz Srbije Klotljudi i Ubili su batlera.

Gdje biste voljeli nastupati nekada u budućnosti? Možda neki festival, prostor ili koncertna dvorana, klub?
Borjan: Bilo bi kul da sviramo u nekom dvorcu ili konačno na Samitu nesvrstanih. To izgleda kao najkul mjesto za svirku, sa svim skejterima.
Luka: Možda u nekom zatvoru ili ludnici. Kao što su radili Cramps ili Iggy Pop. To bi bio lijep način da poginemo.
Filip: U nekoj korporaciji ili frizerskom salonu “Vagina”.

Što nam spremate za Močvaru?
Borjan: Spremamo dobru žurku, kao i par pjesama na kojima trenutačno radimo, koje ćemo po prvi put odsvirati upravo u Močvari i dan prije u beogradskoj Karmakomi. Free spirit day. Total fucking party maaaaaan.

Razgovarala: Anita Ulovec (Volontiram u Močvari)
S Makedonskog prevela: Laura Tandarić