Napisao Močvarni volonter: Dario Štefek
Doradila Močvarna volonterka: Helen Mirna Vučić
Datum koncerta: 17.3.2025.

Unatoč obećavajućem početku proljeća, potkrao se jedan hladan i tmuran ponedjeljak koji se nastavio u još hladniju i mračniju noć – i bio savršena atmosfera za PLOHO, sibirsku post-punk senzaciju koja nas je posjetila u sklopu turneje kojom promovira svoj posljednji album “Почва” („Tlo“). I nisu došli sami već je s njima nastupio zanimljiv mađarski duo Empty Stories koji je odlučno zadao ton večeri odmah okupivši poprilično veliku publiku izvedbama vlastitog glazbenog materijala kroz koji se povremeno provukla i kombinacija čišćih i grubljih vokala u maniri post-black metala, no u zdravom balansu darkwave/lo-fi elemenata uz dvije obrade Molchat Dome kao trenutnih pionira post-punk žanra. Ipak, nismo gledali “spin-off” ili kopiju spomenutih pionira, već nešto sasvim svoje i drugačije.

Osnovani 2013. u Novosibirsku i s bogatom diskografijom iza sebe, Ploho su već odavno ne samo poznati, nego i omiljeni publici koja je žanru predana kao i sami umjetnici koji su nas počastili bogatim repertoarom od 19 pjesama, zajedno sa bisom. Malo je reći da je publika zahtijevala još.
Frontman Viktor Uzhakov je organskom komunikacijom gradio lijepu atmosferu u cijeloj dvorani koja je odlično reagirala na sve promjene ritma, skokova s hladne monotonije i melankolije na poskočnost. Obraćao se publici na engleskom, ali i srpskom i hrvatskom te je razumijevanje s publikom postignuto i mimo jezičnih barijera jer Ploho odiše jednom manje surovom eteričnošću izričaja u odnosu na Molchat Domu što je vidljivo u češćim i manje monotonim suradnjama između basa, gitare i sintesajzera.
Evidentno je da bend, sudeći prema angažmanu publike, ima puno vjernih obožavatelja koji znaju tekstove, a neki su se kratko okušali i u pjevanju zajedno s Viktorom.

Povezanost, što je i tematsko naličje benda koji izražava suprotnost tome – hladnoću, udaljenost, usamljenost, apsurd i tragediju koje iskreno izlaze na površinu s obzirom na društvo u kojem su članovi benda odrasli te koje ih je 2022. indirektno gurnulo prema Beogradu u kojem od tada žive i stvaraju.
S jedne strane, mirno čekanje i opjevavanje propasti, što istočni post-punk često nepogrešivo opisuje kontinuiranim udarcima drum-mašine i dubokog basa, su statika, a povremeno razigranije melodije sintesajzera i gitare – dinamika, nada u novu zoru nakon finalnog blijeđenja svijeta osuđenog na propast.

Sve to i još i više, bio je ovaj lijepi post-punk događaj u Močvari.
Do idućeg druženja i čitanja, zdravstvujse!