Ususret Močvarinog 25. rođendana, popričali smo s jednim od pionira zagrebačke klupske scene, Felverom, koji će 26.5. svojim setom obogatiti našu proslavu!

Pitanja postavljao: Nenad Barić (Funk Guru)
Na pitanja odgovarao: Marijan Felver

Utjecaj i Počeci: Tvoja glazbena karijera traje više od 25 godina i značajno je oblikovala zagrebačku klupsku scenu. Možeš li podijeliti što te je privuklo DJ-ingu i kako su tvoja rana iskustva utjecala na tvoj stil?
Moje su odrastanje obilježile osamdesete godine, i velika je većina glazbenog, modnog, društvenog i kulturnog izražaja iz tog vremena duboko zapisana u mom emotivnom i estetskom kodu. Karijeru DJ-a započeo sam zapravo vrlo slučajno. Kada se u Zagrebu u prvoj polovici devedesetih godina preuredio i ponovo otvorio dotadašnji Omladinski Klub Đuro Đaković, tada preimenovan u Gjuro 2, prijatelj me pozvao da pomognem s programom jedne večeri jer sam već dugo vrijeme do tada sakupljao ploče. Rekao bih da se moja karijera sastoji od dvije faze, prva kad smo svi odreda koji smo se nalazili u DJ-kabinama puštali muziku, i druga, kad je to polako počelo poprimati oblike DJ-inga, a to je prije svega odredila i oblikovala pojava elektronske muzike. Nije tu bilo baš svjesno izgrađenog stila. Nesvjesno smo opipkivali u mraku, i sebe i stilove.

Stereo Studio i dizajn: Stereo Studio će, osim vrhunskih gostovanja i atmosfere, ostati zapamćen i po vizualnom identitetu, a pogotovo suradnji s dizajn kolektivom Numen, kako je do toga došlo?
U to vrijeme doslovno svakodnevnom zajedničkom druženju, moji prijatelji Toni Uroda, Sven Jonke, Nikola Radeljković, Jelenko Herzog, i Christoph Katzler, dodatno smo brusili sve naše poslovne, ali i one manje poslovne ideje. Vrlo smo rijetko mislili da su stvari poredane na dobar način, i voljeli smo u našim maštama intervenirati u gotovo svim područjima naših interesa. A voljeli smo i izazivati. U takvim smo “tihim nadmetanjima“ sa svijetom, osmislili naziv i realizirali vizualni identitet za prvu sezonu Stereo Studija. Na neki smo način bili i bezobrazno, i bezbrižno slobodni. Uvjereni i u naše poslanje, i jedni u druge, i u obranu te naše umjetničke utopije koju smo svi zajedno u to vrijeme maštali. Numen tada još nije postojao. Tek nakon što smo našim radom osvojili obje prve nagrade na Hrvatskom bienalu grafičkog dizajna, oni se pretvaraju u Numen, a svi zajedno postajemo zamijećeni.

Stereotip i Suradnje: Ti si, zajedno s Dixonom, pokretačka snaga iza Stereotip događaja. Što te je inspiriralo na stvaranje Stereotipa i kako se suradnja s Dixonom razvijala tijekom godina?
Kroz ovo pitanje došao sam do zaključka kako je ovo godina dvije obljetnice. Trideset godina poznanstva, i deset godina Stereotipa. Prvo internacionalno gostovanje u njegovoj karijeri bila je Hrvatska, odnosno nastup na jednom od prvih rejvova kod nas, onom u Gorskom kotaru. Nakon toga, u vrlo kratkom roku gostovao je po doslovno svim mjestima, večerima i klubovima koji su se bavili elektronskom glazbom, a kroz ta gostovanja nas dvojica izgradili smo prijateljski odnos. Stereotip smo stvorili prije deset godina, kada se DIxonova karijera toliko vrtoglavo promijenila, da smo kroz vlastitu inicijativu morali stvoriti platformu za njegove nastupe pred zagrebačkom publikom. Postavili smo je u nedjeljno poslijepodne, a tom našom, u to vrijeme ludošću, do danas smo inspirirali cijeli niz događanja u popodnevnim satima. To smatramo zavidnim dostignućem, pogotovo na ovim našim prostorima gdje su preporučena pravila ponašanja uglavnom uklesana duboko u kamen.

Koncept Planet Srijeda: Tvoj najnoviji pothvat, Planet Srijeda, stvorio je dosta hypea. Kako bi opisao koncept novog serijala i što se nadaš postići s tim?
Tehnički, taj projekt rezultat je susreta agencije Utorak sa Stereotipom. Praktično, radi se o poetsko-subverzivnim fragmentima o prijateljstvu, ljubavi, i opsjednutosti slobodom, kako bi rekao jedan naš autor. Koncept nam je zapravo vrlo bazičan – zabava i druženje. Jako se zabavljamo slažući taj organizatorsko-promotorski plesni Tetris, uglavnom  Dok jedni od drugih učimo organizacijsko komunikacijske vještine koje do sada nismo izbrusili, pokušat ćemo stvoriti i što više prilika da upoznamo ljude koji nas privlače i koji su nam zanimljivi. Kao i svi imamo stotine ideja, i želimo da što više elemenata sjedne na zamišljeno, idealno mjesto. A to što ponekad imamo bujnu maštu, to je drugi par rukava, zato vjerujemo i u katastrofu.

Alternativne Lokacije: Do sada si organizirao događaje na nekonvencionalnim lokacijama. Što te motivira da biraš te jedinstvene prostore i kako oni doprinose cjelokupnom doživljaju tvojih događaja?
Na fizičkoj su mi razini svi prostori jednako zanimljivi. U svakom mogu pronaći razlog za intervenciju, i u svakom je moguće pokrenuti tu igru koja nas ispunjava. No kako se u našem slučaju radi o vrlo kratkotrajnoj igri, igri preko noći, onda bi mogao reći kako nas zanimaju ti mali ekstra detalji, razne karizme zapravo. Zanima nas sve ono na simboličkoj razini što utječe na komercijalne efekte i na prestiž, ali i na razne druge, vrlo bitne, neumjetničke vrijednosti. U konačnici, kroz sve to zajedno, zapravo tragamo za onim uzbudljivim iskustvima koje doživljavamo otkrivajući po prvi puta za nas nove stvari i situacije, a samim time i da otkrijemo sve ono što smo mi, i što mi nismo.

Evolucija Zvuka: Tijekom desetljeća, kako se tvoj glazbeni stil razvijao? Privlače li te određeni trendovi ili ih izbjegavaš?
Uvijek sam se mučio s trendovima i ne odmahujem olako rukom na njih, ali u trendovima postoji neka vrsta stagnacije i sigurnog mjesta, a za mene to nije pokretač. Konstanta koja me sve ove godine držala bio je umjetnički prigovor. Tako da sam se, htio ili ne, stalno mijenjao. Čim se sebi učinim trivijalnim, tražim sadržaj ekstremnih opasnosti da se zabavim. Moja je glazbena radoznalost velika, pa moj najintimniji fokus uopće nije koncentriran samo na elektronsku scenu, jer na neki način živim raspoloženja i prepuštam se njihovim utjecajima. Istražujući muziku, prije sam mislio kako idem prema naprijed, ali u zadnje vrijeme mi se sve više čini da sam u nekoj vrsti napredovanja unatrag. Inspirira me muzika koju sam propustio, ili koju sam drugačije čuo. Stil nisam uspio definirati niti svo ovo vrijeme od devedesetih, ali sigurno znam da mi je od samog početka u svemu, pa tako i u muzici, najvažnija emocija. Kako bi rekao moj omiljeni pjesnik, dugo sam pospremao mogućnosti među čiste košulje koje sam nadjačao.

Zagrebačka Klupska Scena: Kako gledaš na trenutno stanje klupske scene u Zagrebu u usporedbi s vremenom kada si započeo? Koje su dobre strane sad i nekad bile? Koje stvari bi volio da se poprave?
Od vremena kada sam započeo put kroz elektronsku glazbu, scena se u Zagrebu i Hrvatskoj već nekoliko puta promijenila. Prije je bilo romantičnije. Danas, ne mogu reći da Zagreb ne obiluje ponudom svih mogućih sadržaja. Nedostaje hrabrosti za neovisnost, za zaroniti još dublje, a pored toga smo i vrlo mali grad. U današnje vrijeme je glavna uporišna točka znati čitati diskretne poruke, vidjeti vrijednosti ispod prenemaganja takozvane angažiranosti i vatrometa kiča. Svakako valja okrenuti leđa zakonima tržišta, biti što dalje od riješivih problema, i ne djelovati sam. Jedino tako nastaje plesna arabeska.

Budući Projekti i Vizija: Koji su neki od uzbudljivih projekata ili suradnji koje planiraš? Kako zamišljaš svoju karijeru u budućnosti, i kako vidiš evoluciju klupske scene u Hrvatskoj?
Svakako ćemo nastaviti razvijati trenutno aktualne projekte, a vrlo je moguće da se izrodi i neki treći identitet. Tu vidimo savršenu priliku da zajedno udahnemo, i iz sveg im glasa viknemo: gubite se odavde! Vidite šta sve možemo kad žrtvujemo ono čemu se najviše divimo. Bit će to početak jedne divne evolucije.

Više o koncertu saznaj ovdje.

Foto: Matej Grgić