Ususret Heavenphetamineovom koncertu, 14.4. u Močvari, razgovarali smo s Hirokijem, članom ovog eklektičnog dua koji kaže: “Ako vam je glazba način da izrazite svoj život—nešto čemu ste spremni posvetiti se—onda ste već glazbenik.” 

Pitanja postavljala: Anita Ulovec
Na pitanja odgovarao: Hiroki Oda

Možete li nam reći nešto o samom formiranju Heavenphetaminea, kako je bend nastao?
Heavenphetamine je danas duo koji činimo Sara na bubnjevima i vokalima i ja – Hiroki Oda na sintesajzeru i glavnim vokalima. Bend smo osnovali u Japanu, a ispočetka je bio više post-punk orijentiran. Članovi smo bili Sara, jedan prijatelj gitarist i ja. Međutim, Sara i ja smo poželjeli otići u inozemstvo te se više posvetiti glazbi. Naš prijatelj gitarist imao je svoj bend u Japanu, djevojku i nije mu bilo u planu seliti se, tako da smo na kraju Sara i ja sami otišli u Gruziju.
Neko vrijeme smo nastupali i s nekim ukrajinskim glazbenicima, ali smo shvatili da kao duo možemo ostati fokusiraniji i zadržati “naš” zvuk. Zato smo nastavili nastupati kao duo.

Možete li nam podijeliti neku neobičnu činjenicu o sebi koja možda još nije objavljena u medijima?
Imao sam bujnu maštu kao maleno dijeto. Čak i odrastajući, hodajući kući iz škole razgovarao bih sa sobom zamišljajući da imam moći poput kakvog lika iz mange ili da se borim protiv zlikovaca. Ali, kada bi ljudi prolazili pored mene, sramio sam se i šutio.

Koji bendovi su utjecali na vašu glazbu?
Happy Mondays, Primal Scream, LCD Soundsystem, CAN, Doors, Hibari Misora, Kyu Sakamoto.

Koju glazbu slušate danas?
Slušam mnogo različitih žanrova. U posljednje vrijeme nešto se više fokusiram na glazbu koja miješa techno, jazz i eksperimentalne zvukove, a manje na indie rock. Moglo bi se reći da ne slušam ništa što nema natruhe punka.

Vaš posljednji album, The Sun On A Winter Day, predstavlja malu promjenu u vašem stilu. Odakle je došla inspiracija za njega?
Naš zvuk se dosta promijenio u odnosu na ranije snimke. Postoji nekoliko razloga za to. Nakon promjene našeg tročlanog sastava u duo morali smo razmisliti o smjeru naše glazbe. Odnosno, kako će ona sada zvučati i živjeti. Preselili smo se u Gruziju i ondje upoznali mnoge glazbenike koji su bili uključeni u noise, ambient, eksperimentalnu, jazz i elektroničku glazbu. Naš zvuk je prirodno evoluirao što smo više vremena provodili na toj sceni. Osim toga, ruska invazija Ukrajine i politička nestabilnost u Gruziji, uz otpor ljudi, duboko su nas inspirirali. Sva ta iskustva oblikovala su ovaj album.

Dosta ste eksperimentirali sa zvukom i atmosferom kroz svoj rad. Postoji li neki instrument ili efekt s kojim najviše volite raditi?
Iskreno, nisam baš vješt s tehnologijom, pa tako mogu reći da uopće ne znam rukovati modularnim sintesajzerima. Također, potpuno sam nesposoban s gudačkim instrumentima, puhačkim instrumentima ili tradicionalnim instrumentima. Zato je NORD Lead A1, koji koristim već dugo, moj jedini izvor inspiracije.

Što najviše volite u Gruziji i je li to imalo ikakav utjecaj na vas i vašu glazbu?
Volim mnoge stvari u Gruziji—njihovu hranu, bogatu i raznoliku prirodu, tradicionalni ples i glazbu, te jedinstven jezik. Najviše volim ljude. Cijenim njihovu opuštenu, pastoralnu i prijateljsku narav, ali također volim i njihov grub, bučan i neprestano pijan način života. Kao što sam već spomenuo, njihov borba za slobodu i “just do it” mentalitet—upuštanje u stvari bez previše razmišljanja—ostavili su značajan utjecaj na našu glazbu.

Postoji li neki savjet koji biste dali novim glazbenicima ili bendovima koji tek započinju svoj put?
Sve ovisi o onome što vas pokreće na stvaranje glazbe. Ako samo želite biti popularni i uspješni, onda bi proučavanje marketinga, korištenje AI-ja za generiranje pjesama i ulaganje puno novca u obrazovanje mogao biti put kojim treba krenuti. Ako vam je glazba način da izrazite svoj život—nešto čemu ste spremni posvetiti se—onda ste već glazbenik. U tom slučaju, samo živite onako kako želite, a glazba (i sve što ide uz nju) će slijediti.

Možete li podijeliti neko nezaboravno iskustvo s jedne od svojih turneja?
Prošlog ljeta svirali smo u Kijevu, na vrhuncu ljetne vrućine. Potrošnja struje bila je visoka. Naime, zbog ruskih napada na infrastrukturu, Ukrajina je prolazila kroz planirana isključenja struje, pa smo morali održati koncert koristeći generator. Pozornica je bila na otvorenom, a generator je bio odmah pored nje, tutnjeći glasno tijekom tonske probe. Struja se vratila neposredno prije koncerta. Pomislili smo: “Super, možemo svirati bez generatora.” Međutim, čim smo počeli svirati, struja je ponovo nestala. Morali smo nastupiti uz zvuk generatora. Nakon toga, generator se nekoliko puta kratko spojio i “odspojio”, uzrokujući prekide zvuka. Unatoč tome, nitko nije bio ljut niti je otišao. Sasvim suprotno, publika je postala još entuzijastičnija. Pred kraj smo smanjili svjetla na pozornici kako bismo uštedjeli energiju, a publika je osvjetljavala pozornicu svjetlima svojih mobitela. Osjećalo se kao da svi zajedno radimo koncert. To je bilo nezaboravno iskustvo.

Koju poruku želite da vaši slušatelji izvuku iz vaše glazbe?
Naša glazba je snažno pod utjecajem svjetskih događaja. Stihovi nose političke poruke, iako, naravno, većina ljudi u Europi ne razumije naš jezik. Na dubljoj razini, glavna tema je nešto poput… dualnosti. Vjerujem da bilo što zaista lijepo uvijek u sebi sadrži i neku ružnoću. Jednako tako, svjetlost nosi tamu, a radost tugu. Svi živimo s tim kontradikcijama, ali suočavanje s njima može biti teško. Ipak, vjerujem da bi svijet mogao postati pomalo bolje mjesto kada bi više ljudi postalo svjesno toga. Bio bih iznimno sretan, kada bi naša glazba počela poticati to shvaćanje u ljudima. To je bio ozbiljan dio odgovora. Iskreno, za nas je više nego dovoljno ako ljudi samo uživaju u samoj glazbi.