Search
Close this search box.
Đino Jevđević (Kultur Shock): Mladi na Balkanu su manje podložni konformizmu nego oni na zapadu
17 srpnja, 2025.

Jeste li spremni ta novu dozu Kultur Shock energije? Kultna gypsy-sevdah-punk grupa nakon dvije godine vraća se na pozornicu Močvare. U ponedjeljak, 21. srpnja od 21:00 Srđan Jevđević s ostalim članovima grupe pripremaju novu razuzdanu zabavu, a sa Srđanom smo razgovarali uoči novog zagrebačkog koncerta.

Prošlo je dvije godine od posljednjeg nastupa u Močvari. Što se od tada promijenilo u životu grupe Kultur Shock?
Jao, gdje baš to kao prvo pitanje. Ovo pitanje ću shvatiti lično jer otkako smo se zadnji put vidjeli toliko se toga desilo da je teško i pomisliti da bi se moglo, onako ležerno, staviti u jedan odgovor. Pa ukoliko ustanovite da sam se previše otvorio vaša je krivica što ste me pitali, nije moja (šalim se). Prošla godine je od svog samog početka bila možda moja najtužnija, ali sigurno najčudnija godina u životu. To je samo po sebi malo vjerojatno i za pomisliti zbog toga što ako je neko imao čudan život onda sam to ja. U jednu ruku ja sam nevjerojatno sretna osoba jer imam puno ljudi u svom životu koji me vole i shodno tome puno ljudi koje ja volim. Broj ljudi koji sam izgubio od početka 2024 godine uključujući najbliže i najdraže se vratolomno penje i to je neupitno. Onaj koji ima puno često puno i gubi. Zato će ova turneja, bar u mome srcu, biti obilježena povratkom na stage onako kako bi to moj najdraži željeli. Nosiću sve moje najdraže izgubljene ljude i životinje sa sobom kod grada do grada. Najčudnije u svemu je to što sam zadnje dvije godine, a i Kultur Shock sa mnom učestvovali u nizu projekata koji su retrospektivno obilježili sve ono što se desilo do sada u našim životima. Nekako je ta godina sve stavila u bosanski lonac pa su se svi najdraži koje sam izgubio našli u filmovima koji su nas obilježili.

Najavili ste novi album koji bi pod nazivom “House of Kultur, House of Shock” trebao biti objavljen na jesen. Što očekujemo na tom albumu?
Dvije godine tuge i priznanja su nas u jednu ruku počastvovale, ali i zaustavile u procesu i planovima koje smo imali. Mi nikada ne planiramo šta ćemo uraditi i kako ćemo se izraziti. To dolazi spontano onako kako se u tom momentu osjećamo i tko smo mi u tom momentu. Album kojim smo planirali da izdamo kada se sve ovo počelo dešavati početkom prošle godine više nije bilo jedino svjedočanstvo našega postojanja, a pogotovo mene u tome momentu. U isto vrijeme to smo bili mi, a i ovo što smo sada smo mi. Dijagnoza podvojenih ličnosti se u moderniji psihologiji posmatra paralelno u isto vrijeme, a to je upravo kako se sada mi osjećamo. Muzički i inspirativno također. Zato će to biti najvjerojatnije dva različita projekta producirana u isto vrijeme. Mi nikada nismo bježali od istine, pa će stoga ovo morati biti muzička istina našega trenutnog stanja. Na novom materijalu Kultur Shock ovaj put koristi industrial i sintetiku viŝe nego ranije. Život je eksperiment. Kratak je. Malo iza vremena da se sve proba, a ja volim sve da probam.

Ako se ne varamo, sljedeće godine se obilježava 30 godina rada grupe. Spremate li nešto posebno?
Pa eto, daj dupli projekt će vjerojatno biti više nego dovoljno da nas zaokupira. Definitivno ćemo na klupsku turneju na proljeće. Klubovi i klupska turneja je ono za šta mi živimo i zbog čega postojimo. Mi lično najviše volimo da sviramo u intimnim atmosferama, a ja najviše volim da gledam ljude u oči. Nemojte me pogrešno shvatiti, volim ja i festivale, ali oni naši ljudi koji su s nama od početka svih ovih 30 godina pa i oni koji su se kasnije rodili znaju o čemu ja govorim. Mi između sebe jako dobro razumijemo šta volimo i znamo koliko trebamo jedni drugima da preživimo u ovim vremenima.

Kultur Shock je odradio više od 1.000 koncerata u karijeri. Od kuda pronalaziš energiju za sve te nastupe?
Energija se ne može baš materijalno objasniti, umjetnost je energija. Energija se ne može ni iz čega dobiti, niti se može uništiti. Kako su nas učili u školi, može samo prelaziti iz jednog oblika u drugi. Energija koju imaju ljudi koji dolaze na naše koncerte se prenosi na nas. Mi od njih zavisimo, a onda mi to vraćamo i tako to ide u krug. Dok bude naših ljudi svuda po svijetu, a kad kažem naše ne mislim naše sa našeg prostora nego naše koji vjeruju u iste stvari u koje mi vjerujemo i isto misle kao mi, postojat ćemo i mi. To su većinom ljudi koji su individualni, slobodoumni i ne spadaju u torove, odnosno ne razmišljaju kao grupa nego kao pojedinci. Oduševljen sam mladim ljudima na Balkanu. Mnogo su pametniji i manje ovisni i podložni uticaju konformizma nego oni na zapadu. Vjerojatno je to istorija i iskustvo nas koji smo se zajebali generaciju po generaciju.

Kultur Shock – Iluzije [Official Music Video]

Prošle godine je objavljen i dokumentarni film “Grandpa Guru” kojeg je snimala producentska kuća Točka kulture. Kako si uopće reagirao kada si prvi put čuo ideju za snimanje filma? Kako ti je bilo snimati? Je li lakše pjevati ili snimati? Jesi li zadovoljan konačnim proizvodom?
Apsolutno nisam bio za to. Prvo i prvo, vjerojatno je uopšte poznato moje mišljenje da ničiji posao nije vrjedniji od onog drugog i zašto bu se snimao baš film o meni, a ne o nekome drugome. Sanjin i Silvio su mi objasnili da film nije zamišljen da bude u meni kao umjetniku, nego o neperfektnom životu u kojem jedinka izložena iznenadnom spletu okolnosti te formira i mijenja svoja mišljenja i stavove, kao i životna opredjeljenja, moralne postulate i sve ostalo, odnosno koliko u stvari sam život utiče na nas kao i koliko više možemo da uradimo životu ako ga samo pratimo i slušamo i ne bojimo se promjena. Onda sam ja njih dvojicu pitao zadnje pitanje koje je utvrdilo moj pristanak: ‘Hoćete li vi stvarno da snimate o onome što mene muči svaki dan, o demonu s kojim se borim svakog trenutka u svom životu i od kojeg sam jedino Slobodan kada sam na stageu i kada radim ono što volim?’ Oni su rekli da hoće i tako smo počeli. Sve u svemu to je njihov film, a ne moj. Ja sam samo iskreno ispričao priču koja se meni desila, a od njih sam tražio uvjet da bude iskrena i bez hvalospjeva. Sve skupa je ispalo zanimljivo i sviđa mi se.

Posljednjih mjeseci vidimo da se puno raspravlja o angažmanima glazbenika oko aktualnih političkih tema. Kultur Shock nikada nije šutio o stvarima o kojima je trebalo pričati. Kako gledaš na sve što se događa oko toga da, recimo BBC, cenzurira nastupe glazbenika iz Glastonburyja koji kritiziraju izraelske napade na Gazu? Trebaju li glazbenici i umjetnici sada biti glasniji nego inače?
Uvijek i u svakom momentu treba se truditi da ovaj svijet napravimo boljim, a ako imamo mikrofon tim prije moramo ga iskoristiti. Inače smo ne samo propustili priliku nego po zakonu Pilatove krivnje učinili krivično djelo. Ako vidiš zločin, a možeš da ga spriječiš ili da ga raportiraš, a to ne učiniš i ti si sudionik u tome zločinu. Teško je ponekad. Mnoge se stvari nagomilaju, ljudi se boje ne samo sa jedne nego sa svih strana i nije baš tako jednostavno stati na stranu pravde kao i kazati nekome u lice da laže ako znaš da ti se to može razbiti od glavu. Međutim, ako mi to ne uradimo tko će? “House of Kultur – House of Shock” nije ništa drugo nego nastavak našega rada u cilju donošenja poruka. Vrlo često nas pitaju kako je moguće da smo u našim pjesmama toliko puta predvidjeli šta će se desiti. Nismo mi niti pametni niti nešto specijalno vidoviti nego samo znamo istoriju, a istorija se ponavlja. Ako malo bolje razmisliš vrlo jednostavno je predvidjeti šta će se desiti. Mi pokušavamo da budemo aktualni sudionici u proklamiranju pravde, ali zlo je toliko aktivno u suzbijanju informacija danas da je možda ponekad i dovoljno da budemo samo socijalni komentatori. Don’t shoot the messenger!

I za kraj — dugo si već u SAD-u. Razmišljaš li o povratku u Sarajevo?
Kao što već rekoh puno puta, ja iz Sarajeva nikada nisam otišao i niti ću. Međutim ovo što radim zahtjeva da budem više svuda nego u Sarajevu i u našem regionu za vrijeme kreativnog procesa. Onda jedva čekam da dođem kući da pokažem šta sam napravio. Ja sam ti u principu kao gastterbajter – radim na zapadnoj obali, a živim u Sarajevu jedino mi je malo dug put do posla. Često na poslu prespavam, ponekad se i oženim i imam porodicu, ali i ta porodica doživljava Sarajevo kao svoj grad. Jedno je Sarajevo.

Emir Fulurija (Vrelo zvuka)