Dobro došli u kozmičku jamu hladnoće i nelagodne samoće koja ugošćuje šumu astralnih spektara i sluzavih ekstenzija užasa skrivenih u njoj. Sve to, a nedvojbeno i više Lovecraftijanskih referenci moglo se pojaviti u deliričnom umu prosječnog ljubitelja Demilicha i/ili Kryptsa i Poraziuma u Močvari.
Datum koncerta: 21.11.2022.
Pisao: Dario Štefek (Volontiram u Močvari)
Nasty Abyss nam se manifestirao kroz gradaciju tri stupnja gustoće tempa, zvuka i atmosfere. Nadnaravno viskozno razvlačenje prvog stupnja započelo je nastupom zagrebačke death metal grupe Porazium koja nam je i više nego solidno predstavila svoj prvi puni album “Bigger the Care – Bigger the Hate”. Oštar zvuk i brz tempo, na momente izrazito blizak thrash metalu dominirali su njihovom izvedbom s precizno potrebnim dodirom mračnog kojim je započeta gradnja atmosfere ostatka večeri.
Nastavak širenja nesvete materije vanjskog svemira, omogućio nam je finski Krypts iza kojih stoje tri puna albuma i jedan EP kroz koje se provlače tradicionalni death metal elementi uz dekadentni sloj masno-zasićenog dooma čime smo spojili jedan brži te drugi sporiji bend kako bi se adekvatno pripremili za zvije(r)zde događaja koje funkcioniraju u balansu brzog i sporog – Demilich.
Brutalistički smo se vratili u entropijski validno stanje kolektivne svijesti, pokreta u kojem se, kao dio balansa, odvojila i ljudskost u čistoj formi kao bespomoćnog promatrača unutar kozmičkog horora koji je ispuzao iz glazbe finskih kultnih avant-garde/technichal death metal legendi iza kojih stoji jedan, ali umjetnički veoma vrijedan puni album imena “Nespithe”.
Koliko god vam metal dosadio, finski izvođači uvijek nose posebnu dozu šarma na svoje izvedbe. Ovaj put nam se to uprizorilo u liku i djelu pjevača i gitarista Anttija Bomana koji je publiku zabavljao danas rijetko viđenom količinom aforizama, šala i pošalica. Ipak, organska komunikacija s publikom nije za svakoga, čini se, prema nekoliko izoliranih reakcija ljutnje, nestrpljivosti i u konačnici bijesnog odlaženja s koncerta. Jedino što mogu poručiti tim personama je da su propustili odličnu i cjelovitu izvedbu misleći da gube svoje vrijeme.
U svakom slučaju, ostatak društva se odlično proveo. Bilo je akcije na koju publika nije trebala biti nagovarana; mosh-pitovi, dive-anje, crowd-surfing i uz Anttijevo dopuštenje, spontan i bizaran istup energičnog učitelja sociologije na pozornicu i mikrofon. Očito smo trebali doživjeti pričanje o Vukovaru uz Demilich u pozadini.
Inače, Demilich je po prvi put nastupio u Hrvatskoj, ali Antti je dao do znanja da je ljetovao kod nas te da će se sigurno vratiti (na jedan i/ili drugi način). Osobno, osvježavajuće je vidjeti neke nove klince koji se presavijaju u pit-u i sretno urliču zajedno s bendom kojeg vide i slušaju po prvi put. Nedostajalo nam je te energije zadnjih nekoliko godina i svima nam može biti drago što je i dalje tu i ne nestaje. Demilich ju je nagradio bisom.
Za bis osvrta na ovu večer mračne, ali i vesele kozmičke apstrakcije, izvolite naziv jedne od Demilichevih pjesama: “The Planet That Once Used to Absorb Flesh in Order to Achieve Divinity and Immortality (Suffocated to the Flesh That It Desired…)”
(Post bis: Da, ovaj naslov je bio guturalno izrečen i uživo.)
