• A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A

Kalendar

RUJAN 2019.
PUSČPSN
2
10
1622
29
      

Program



SUBOTA 14.09.2019. • VRATA 15:00 • POČETAK 15:00

GALERIJA MOČVARA

Mjesto događanja: Pogon Jedinstvo


upad: 0 KN



GALERIJA MOČVARA PREDSTAVLJA:
COLLAPSE ON HOLD: SAVA EKSPRES
DINO BELAMARIĆ i DAFNE BERC

Lokacija: Pogon Jedinstvo [velika dvorana]
Izvedbe: 13.9. [19-20h] i 14.9. [15-16h]

Programski ciklus Collapse on Hold nastavlja se prostorno-ambijentalnom urbanističkom instalacijom arhitekata Dafne Berc i Dina Belamarića.

Arhitekti čitaju specifičan, transnacionalni savski ekosistem kao naelektrizirano polje fantastičnog balansa umjetnog i prirodnog. Performativni karakter te značajne gradske praznine omogućava formaciju i egzistenciju staništa usustavljenog prostora slobode kojeg arhitekti shvaćaju kao općeprostorni koncept za tjelesni odmor i rekreaciju duha. Prostor slobode analiziraju kao mentalnofizički konstrukt unutar kojeg možemo uspostaviti interakciju s okolinom u kojoj se nalazimo i koji nam istovremeno omogućuje izmještanje iz kolotečine svakodnevnog funkcioniranja i dopušta nam da se prepustimo refleksiji, kontemplaciji, imaginaciji, transgresiji, emancipaciji i drugim analitičkosintetičkim stanjima duha i tijela.

Rijeka Sava i pripadajuća savska inundacija čine urbanistički ekosistem nastanjen između različitih komadića urbaniteta različitih karaktera i funkcija, u prostranom gradskom voidu karakterističnih nebopisa sjeverne i južne obale rijeke. Daljnja analiza voida otkriva prostornu kohabitaciju ljudi koji taj prostor koriste (rekreativa i kontemplacija), mikroorganizama, infrastrukture, vode i uglavnom niskog raslinja.

Primjenjujući takav analitički aparat na savski biotop, arhitekti izdvajaju jedan od zatečenih elemenata tog ekosistema - brod nasukan na naplavnoj ravni između korita rijeke i nasipa. Specifičnost analiziranog zapuštenog riječnog plovila, koja proizlazi iz njegove identitarne prepoznatljivost i kontekstualne pripadnosti, čitanje je tog broda kao predmeta programske nadgradnje u inkluzivno i alternativno gradsko sastajalište s muzičkom slušaonicom. Pritom se i forma broda organski prilagođavala novom hibridnom korištenju; omogućujući korisniku atmosferičnu plovidbu uz neobavezno druženje kad već stvarna plovidba riječnim koritom nije moguća. Na vizualno-perceptivnoj ravni, nasukani, napušteni, muzički brod koji nikako da zaplovi i ostaje zarobljen u petlji iščekivanja i prepuštenosti, arhitekti shvaćaju kao gotovo idealnu ilustraciju kustoskog koncepta kolapsa na pomolu.

Upravo na toj konstelaciji počiva koncept placemaking uprizorenja instalacije.

Slijedeći metodološki princip rada "na lokaciji s lokacijom samom", arhitekti poistovjećuju prostor dvorane Jedinstvo s tipologijom nasukanog muzičkog broda utilizirajući njene performativne karakteristike; galerija kao crna kutija omogućuje brisanje senzorijalnih granica između galerijskog interijera i savskog eksterijera u čijem metafizičkom rezonantnom polju se nalaze i muzički brod i galerija. Novokomponirani, privremeni konstrukt brod-galerija se audiovizualnim umjetničkim alatima fikcijski izmješta u korito rijeke i pušta se u plovidbu isprojektiranom rutom. Atmosferu sintetskog uprizorenja plovećeg broda-galerije arhitekti postižu komponiranjem videa, glazbe, svjetla, teksta i scenografskih artefakata.

Pokretanje broda-galerije ekstrapolacija je i alegorija nikad ostvarenog potencijala savskog prostora, koji zbog svog aktualnog kvantitativnog vrednovanja nikad neće biti razmatran kao zdrava gradotvorna mogućnost.

Poticanjem isticanja postojećih i stvaranja novih identifikacijskih označitelja savskog prostora kao objekta a ne subjekta, physis tog prostora postaje scenografija za kolažno uvezen potrošački program.

Pritom rijeka-sistem kao inicijalno zamišljen pogon za obranu od poplava koji je s vremenom postao stanište prostora slobode prestaje proizvoditi vlastiti program i sadržaj. Svaka kulturno-umjetnička, pa i potrošačka praksa koja ne može upogoniti savski prostor strukturnije od njegove instrumentalizacije (auto)referencijalnim označiteljima nužno sudjeluje u već aktualnoj društveno-političkoj razgradnji ideje o projektiranom prostoru slobode kao temelju za građenje zdravog društva.

Arhitekti Dafne Berc i Dino Belamarić bave se, između ostalog, prevođenjem koncepata skriptiranog prostora, nejasnog terena i prostora slobode u formate urbanističkih instalacija i u rad na analitici ozdravljivanja teritorija.

više na facebooku