• A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A

Kalendar

PROSINAC 2018.
PUSČPSN
2
9
1016
1719
2425262730
      

INTERVIEW: ROKO NIKOLIĆ



INTERVIEW: ROKO NIKOLIĆ (FLESH)

Interview povodom tribine "Zahrđalo željezo: Kamo ide metal scena u Hrvata?" 07.02.2018.
Objavljeno: 07.02.2018.
Pitanja postavljao: Augustin Kvočić.

Za jedan hrvatski metal bend, kakve su prilike za uspjeh i širenje na strano tržište? Koliko zapravo imate prostora za sviranje?
Trebali bi prvo definirati što je to uspjeh za jedan domaći bend. Situacija je takva da je izbacivanje albuma i ne raspadanje samo po sebi uspjeh. Stvari treba svesti u realan okvir kad razgovaramo o uspjehu, ljudi imaju predodžbu bendova koji pune stadione. Šanse za to su nikakve, čak i šanse za punjenje klubova prosječne veličine klase Močvara po gradovima Europe su teško dostižne. To sad nema toliko veze s tim da je bend domaći, već je europsko (svjetsko) tržište takvo. Kad se razgovara o sceni, često se previđa faktor novca koji se "vrti" u ovome "poslu", a on je iznimno bitan, i daje odgovore na mnoge nedoumice. Metal već dugo nije rentabilan, stoga su i sva nastojanja skromna i u okviru entuzijazma. Da bi bend uspio, među ostalim je potrebna poprilična svota novca koju domaći bendovi jednostavno nemaju, a vremena kad su diskografske kuće gurale bendove su daleko iza nas. Pitajte se kad ste zadnji put kupili CD i sve će vam biti jasno.

Što nedostaje sceni danas? Gdje leži najveći problem za jedan metal bend?
Nemam naviku lamentirati o tome što sceni nedostaje i kakva bi trebala biti, stanje je takvo kakvo je i unutar njega djelujemo, radimo to iz ljubavi. Naravno da bi svi voljeli da je publike više, da su uvjeti bolji, no radiš s onim što imaš. Scena je jaka koliko je jaka publika, e sad treba toj publici nešto ponuditi, stvoriti interes, a ne vječno kmečati kako publike nema. Nitko neće potrošiti novac na proizvod ili uslugu koja mu ne treba, stoga se ljutiti na slabu posjećenost je besmisleno. Treba razmišljati što se može ponuditi. Što se tiče problema metal bendova, o tome bi se dale kartice teksta napisati, no sve je to nevažno, po meni je bitan razlog zašto nešto radiš i motivacija, te u skladu s tim rješavaš probleme kojih nikad ne manjka.

Koje je tvoje najgore iskustvo s organizatorima evenata? Jedno, u kojem nije prošlo sve glatko ili bajno...
Generalno nemamo loših iskustava, znalo je bit i glatko i grbavo, no ništa tu ne iskače iz okvira nekih uobičajenih međuljudskih odnosa. Svi smo različiti, imamo drukčija očekivanja, ciljeve i načine, pa su i te grbavosti nusefekt toga. Sve se da normalno dogovoriti, pa čak i kad je bilo problema, jednom kad kreneš svirati i vidiš da samo i jedna osoba uživa u tome, sve grbavosti se poravnaju!