• A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A
  • A

Kalendar

KOLOVOZ 2020.
PUSČPSN
1
4689
11131416
171820212223
242526282930
31      

INTERVIEW - CHRIS IAN



INTERVIEW: CHRIS IAN

Objavljeno: 26.05.2020.
Pitanja postavljala: Laura Tandarić
Odgovarao: Chris Ian

Prvo nam reci nešto malo o sebi. Tko je Chris Ian kad nije frontmen bendova Killed a Fox i Malady Lane?
Pa iskreno mi se više manje sve vrti oko glazbe, tako da i kad nemam probe s Foxima ili Maladyem, opet doma nešto sviruckam. U trenucima kad mi malo dopizdi i gitara i slaganje demo snimki u Cubase-u (uglavnom mi više dopizdi Cubase), zabuljim se u neki anime ili cool dokumentarac o svemiru.

Inspiriran si grunge zvukom Nirvane, Alice in Chainsa i Soundgardena. Kad i kako si otkrio navedene bendove i što te osobito privuklo kod njih?
Ajmo reći da sam glazbu počeo ozbiljnije slušati tamo negdje u šestom osnovne kad sam se zaljubio u ''Dookie'' od Green Daya. Čini mi se da bi to bila neka otprilike '98. Imao sam doma veliku kutiju od Dr. Martensa u kojoj su starci držali stare kazete i jedan dan sam na random piknuo jednu na kojoj je pisalo "Nirvana live '93". Bila je to kompilacija raznih liveova koje si je netko od mojih sam složio, ne znam točno je li stari ili stara, ali do tada nisam znao za taj bend. Sjećam se da kazeta nije bila premotana na početak i inače bih uvijek prije škole prevrtio kazete jer mi je jednostavno bilo iritantno slušati nešto od polovice. Iz nekog razloga ovaj put nisam. Znam da sam taj dan u školi bio dežuran na porti. Sat je počeo i ostao sam sam u hodniku. Pustio sam si kazetu i prvo se čuo noise neke pjesme koju su taman završavali i u pozadini se čulo fanatično divljanje publike. Cobain je nešto promumljao, nakon čega su krenuli u "On a Plain" i BUM! "Aj bok frende!" Jedan od momenata u životu kad jednostavno osjetiš da se nešto u tebi promijenilo i probudilo. Evo, i sad sam se naježio prisjetivši se toga. Nakon toga sam doslovno progutao sve ikada što je imalo veze s Nirvanom. Od opskurnih liveova i demo snimki, do intervjua i fotki. Imam doma i petnaestak knjiga koje sam religiozno čitao. Mislim da mi je to bila prva prava opsesija u životu. Naravno, nakon proučavanja Seattle scene, sljedeći su na listi bili Chainsi i Soundgarden i više nije bilo povratka.

Uskoro izlazi album prvijenac Malady Lane-a, ali i tvoj samostalni album. Što možemo očekivati i što te najviše inspiriralo za stvaranje solo materijala?
Solo materijala je uvijek bilo kroz godine, jednostavno je dio normalnog procesa pisanja pjesama. Ne mogu doći i sad sjest i reći sam sebi "danas ću napisati pjesmu za Foxe ili Malady". Obično tek nakon što dođem do nekog prvog refrena vidim u koji bend bi mogla pasati pa su se tako kroz godine skupile i mnoge pjesme za solo album. Jedino mi je žao što nisam izdao prvi solo prije tipa deset godina, jer je i tada već bilo dovoljno materijala za to. Gledajući unatrag, mislim da sam nekako podsvjesno to stavljao na stranu i bavio se više Foxima, jer nam je taman u to doba izlazio prvi album. Sada mi je pak problem što sam u periodu karantene napravio hrpu novih pjesama za samostalno izdanje koje su mi jako napete, a treba ih ukomponirati u nešto staro jedno desetljeće. To je izazov sam za sebe. "Hoću li staviti više novih ili starih pjesama? Na koju stranu album naginje? Da uopće stavljam stare?", i slično. A što se same inspiracije tiče, nije možda nešto posebno drugačije od pisanja za Malady ili Foxe. Eventualno su tekstovi očitije prirode jer nekako i pjesme same to traže. Ali formula mi je i dalje ista: osobno životno iskustvo i događaji pomiješani sa fiktivinim, hipotetskim situacijama ili obrnuto - bar mi je dosad ta kombinacija više-manje uvijek funkcionirala. 

Mnogi glazbenici se ne usude zasvirati na ulici, ali ti nisi jedan od njih. Prakticiraš li uličnu svirku i dalje? Čemu te ulica naučila i po čemu je različita od solo nastupa u klubovima?
U zadnje vrijeme nisam toliko često na cesti. Trebao mi je jedan cool-off period, no i dalje se tu i tamo volim vratiti i odraditi bar sat vremena. Jedna od glavnih stvari za koje mogu reći da ulica nekoga može nešto naučiti jest da nije bitno koliko te ljudi namjerno ignorira, vrijeđa ili tjera, jer će uvijek biti bar jedna osoba kojoj si uljepšao dan i koja će ti to i dati do znanja. Tada znaš da ne radiš krivu stvar i da si izabrao put koji ima smisla, iako se ponekad čini suprotno. Taj stav sam prebacio i na live nastupe. Nebitno koliko je ljudi u publici ili koliko te "ne ferma", uvijek će tu biti ta jedna osoba zbog koje se isplati dati 120%. Zapravo želim reći da svirku na cesti shvaćam jednako ozbiljno kao i bilo koji live nastup, jer su esencijalno to site stvari.

Kad smo već kod klupskih nastupa, koji bi izdvojio kao omiljen?
Uf, iskreno nemam pojma. Naravno da nam je svima HoP fest u Tvornici 2015. bio jedno posebno iskustvo, ali je imao i svoju dozu stresa koja je malo potiskivala osjećaj uživancije u svemu tome. Možda bih izdvojio Foxe i MTDE u ViP klubu koju godinu ranije jer se sjećam da je atmosfera između i nas bendova i publike bila posebno električna. Čak se samog nastupa ne sjećam u detalje, ali feeling je bio kao da će sve u jednom trenutku eksplodirati što je bio dosta cool moment.

S druge strane, znam da se možeš pohvaliti i nastupom na debakl-projektu "Ljeto na Savi". Kako je to prošlo? Vučeš li traume ili si se uspješno oporavio od tog iskustva?
Samo ću reći da je dobro i za mene što je bio debakl jer mi je taj nastup bio u top 3 najgore vokalne izvedbe u životu. Good riddance!

Što se tiče pandemije, kao što si već spomenuo, imao si dosta kreativan period. Jesi li se uz sve to borio za egzistenciju i brašno u trgovini?
Napravio sam sigurno 6-7 pjesama za solo album i nekolicinu, ajmo reći "draftova", za Malady i Foxe. Dućane sam izbjegavao maksimalno, osim kad bi ponestalo pive, brašno mi je bilo manje bitno, haha.

Chris Ian online koncert održao se 22.5.2020. Više

Pogledaj sve interviewe

Močvara koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšala funkcionalnost stranice.